Announcement

Collapse
No announcement yet.

Marijan Marijević - Junak iz Like - Najjači čovjek ikada

Collapse
X
Collapse
  •  

  • Marijan Matijević - Junak iz Like - Najjači čovjek ikada

    [ATTACH=CONFIG]10882[/ATTACH][ATTACH=CONFIG]10888[/ATTACH]

    Jedan je Ličanin, Nikola Tesla, svijet u prošlom stoljeću osvojio pameću, a drugi - Marijan Matijević, osvojio ga je svojom snagom. Dok je Tesla bio čovjek iznad vremena, Matijević je bio daleko iznad ljudi. Vjerojatno se više nikad na svijetu neće roditi čovjek poput tog kršnog Ličanina, koji je golim rukama savijao željezo i od njega radio kravate, rukama razbijao kamenje, zubima razgrizao debele čavle i šakama ih zabijao u drvene grede. Iznad glave je svojim snažnim rukama držao drveni podij i na njemu orkestar od 5-6 članova, koji su mu svirali "Junak sam iz Like". Jednom je čak rukama zadržao zrakoplov u polijetanju. Ljudi koji su se vlastitim očima uvjerili u to koliko je bio snažan, tvrde da se više nikada u svijetu neće roditi slično čudo od čovjeka iz kojeg je izvirala medvjeđa snaga, zbog čega su ga zvali Samson, Čovjek medvjed i Herkul zlatna srca.


    Jači od zvijeri

    Iako je Marijan Matijević počeo od kopanja u rudnicima, cijeli je život proveo putujući svijetom demonstrirajući svoju nevjerojatnu tjelesnu snagu koja je bila daleko, daleko iznad prosječnih ljudskih mogućnosti, zbog čega je postao svjetskim pojmom fizičke snage u čovjeka. Da je danas živ, borilački bi sportovi bili vjerojatno monotoni jer ne bi imao dostojnog protivnika. Bio je čovjek jači od bilo koje zvijeri, o čemu svjedoči priča hrvatskog i svjetskog Crotoa i suvremenog Samsona, kako su ga Amerikanci prozvali.
    Rođen je 1878. u jednom zaseoku kod Gračaca. Umro je u Zagrebu 1951. godine. U Županji se danas nalazi nadgrobna ploča koju je junaku iz Like podigla supruga Irena s kojom je imao čak jedanaestero djece. "Trbuhom za kruhom" u svijet je krenuo s osam godina. Prije ulaska u arenu svoju je snagu dokazivao radeći u tunelima, na prugama, u rudnicima. Radio je za šestoricu i mogao pojesti za cijelu brigadu ljudi. Kada je uočena njegova fenomenalna snaga, umjesto u rudnicima snagu je počeo pokazivati posjetiteljima na priredbama. Vrlo je brzo postao popularan, i to u vremenima kada nije bilo televizije. Kada bi ljudi učinili nekakav podvig na račun svoje snage, govorili su - jak sam kao Matijević. U Berlinu je 1900. dobio angažman u jednom cirkusu.

    [ATTACH=CONFIG]10883[/ATTACH]
    Kršni Ličanin je iznad glave svojim snažnim rukama držao drveni podij i na njemu orkestar od 5-6 članova koji su mu svirali "Ja sam junak iz Like", a jednom je čak rukama zadržao zrakoplov u polijetanju.


    Čitavo janje za ručak

    Nedugo zatim se osamostalio i počeo putovati svijetom. Bilo mu je važnije da svijet vidi koliko je snažan nego koliko će novca zaraditi. Zaradu je slao u Hrvatsku, Crvenom križu, bolnicama, siromašnoj djeci. Sebi je ostavljao tek toliko koliko mu je bilo potrebno za život. Često je govorio da se rodio ondje "gdje rđa sja i junaci niču". Tuneli i tvornice bili su mu škola, a budak, sjekira i pila pero i olovka. Bio je orijaš srednjega rasta, golemih šaka, bačvasta prsnog koša i neobično mišićava vrata. Iako je mogao nositi kamen od 600 kilograma, nikada nije prelazio 100 kilograma težine. Svijet nije mogao doznati njegove krajnje fizičke mogućnosti, jedino su liječnici rasvijetlili tajnu njegove magične snage. Naime, rendgenske snimke pokazale su da junak iz Like nema obične kosti. Ustanovili su da njegove mišiće na rukama, grudnom košu i vratu, prekriva dvostruko koštano tkivo. Zbog velikog trošenja snage bio je svjetski rekorder u jelu. Za ručak je znao pojesti četiri kilograma svježe teletine. Kada bi se dobro izmorio, nije ga moglo zasititi ni čitavo janje. Državni arhiv iz Gospića čuva građu o svjetskom junaku.
    - Šteta je što nemamo više sačuvane građe jer je to bio Ličanin kojega je, kao i Teslu, znao cijeli svijet - kaže Ivica Mataija, ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću.

    [ATTACH=CONFIG]10887[/ATTACH]

    Stjepan Tomić (77) iz Županje njegov je osobni biograf. Opisao ga je na 1000 stranica. Proučava ga već 50 godina i kaže da je došao do spoznaje da je prije nego što se rodio hrvatski Samson, postojao samo onaj biblijski.
    - Uvjeren sam da se u svijetu više nikada neće roditi tako jak čovjek kojemu je priroda podarila toliku snagu. Bio je jak kao 20 konja. To je svjetsko oličenje tjelesne snage, kondicije i zdravlja. U Turskoj je od posljednjeg cara Abdula Hamida V. dobio orden za svoju snagu - priča Stjepan Tomić, kojeg ne čudi da je svjetskog boksačkog varalicu Prima Carnera s lakoćom, preko glave, bacio u gledalište.
    - Za njega su ljudi u borbi bili kao igračke. Dopustio je da na njega stave 600 kilograma težak kamen i da ga nosi dok ga macolom ne razbiju. Među ljudima on nije imao konkurencije - kaže Stjepan Tomić.
    Svjedok Pavao Murgić gledao je Matijevićev nastup 1940. u Karlovcu. Na svim su mogućim svjetskim jezicima opisane čarolije njegove snage.
    - Ljudi, čudo neviđeno, taj čovjek savija oko vrata željezo, za što je potrebno 20 konjskih snaga - napisano je u jednom listu u američkom Santiagu 1929. nakon njegova zadivljujućeg nastupa.
    Fosne od osam centimetara lomio je rukama na glavi, rukama je savijao željezo, koje kilavci nisu mogli ni nositi. Hrvatski Samson držao je jednu bačvu piva od 50 litara u zubima, a drugom, istom takvom, udarao je po onoj prvoj dok obruči ne popuste i ne poteče pivo. U Americi postoje fotografije kako dva konja potpomognuta s 20 ljudi bezuspješno pokušavaju rastaviti Marijanove ruke. Gotovo je nezamislivo da je u svojim zubima savijao željezni novac kao žvakaću gumu, prstima derao špil od 80 karata, bocu šampanjca ili piva nikad mu nije otvorio konobar jer je laganim stiskom prstiju odstranjivao grlo. Imao je toliko snažna pluća da je iz lonca od pola litre srebrni novčić mogao ispuhati kao papirić. Na američkim pozornicama činio je čuda. Za svaki nastup pripremao je nešto novo, što je iziskivalo fizičke pripreme. Mnogi su se pitali odakle mu tolika nadljudska snaga.
    - Nije riječ ni o kakvim nadljudskim faktorima, nego se snaga nalazi u mojim rukama - odgovarao je Matijević. Pokazao im je snimke na kojima su se vidjele dvostruke kosti u podlakticama. Kad su članovi kluba "Atletion Comision" vlastitim očima vidjeli njegovu snagu, dodijelili su mu zlatnu kolajnu s tekstom "Worlds strongest man" - najjači čovjek na svijetu.

    [ATTACH=CONFIG]10884[/ATTACH]


    Okršaj s 200 Talijana

    Godine 1907. pozvan je na sveškolski slet u Rijeku. Za protivnike je dobio šestoricu poznatih talijanskih hrvača - Etoa, Tiberija, Zavattija, Attilija, Cortija, Fernanda Duvarija. Sve ih je s lakoćom Matijević je bio orijaš srednjega rasta. Pa iako je mogao nositi kamen od 600 kilograma, nikada nije težio više od 100 kilograma. pobijedio nakon čega ga je 200 Talijana, koji nisu mogli podnijeti tolike poraze, mučki napalo. Iz tog neravnopravnog okršaja Matijević je izišao sa slomljenom desnom rukom i nekoliko uboda nožem. Ali i protivnici su njega dobro upamtili. Sutradan je riječki Novi list, u kojem je urednik bio Frano Supilo, donio opširno izvješće. Ogorčeni na takvu podmuklost, Riječani su napadali Talijane, razvila se neopisiva tučnjava koju su morali smiriti mornari s ratne flote. Iz Rijeke je Matijević prevezen na liječenje u Budimpeštu, koje je trajalo osam mjeseci.
    Nakon oporavka 1914. oženio se Irenom Kohn, kćerkom nekadašnjeg poznatog vlasnika hotela Kej u Orašju na Savi, koja ga je zavoljela na jednoj njegovoj priredbi. Nakon oporavka otišao je na turneju po SAD-u i za 17 minuta svladao tadašnjeg nepobjedivog estonskog atletu Komarosa. Dospio je i do Kine. Kinezi su se divili njegovoj snazi, osobito kad su gledali kako rukama lomi konjske potkove i kada je bio jači od para konja kojima nije dopustio da pokrenu kola. Ljudi koji su često razgovarali o Matijeviću zanimali su se je li netko od njegovih potomaka naslijedio tjelesna svojstva oca. Međutim, nitko od 11-ero djece nije naslijedilo tu neviđenu očevu snagu.
    Iako su mu fizički uvjeti bili urođeni, on je svakodnevno uporno vježbao. U poodmaklim godinama (umro je u 74. godini) znao je izvesti poneku atrakciju za prijatelje. Godinu dana prije smrti u Županji je gurao natovarene vagone. Kad su ga pitali može li još uvijek učiniti nešto kao u mladosti, rekao je da više ne može šakom zabijati čavle u dasku, ali da još može zadržati jedan par konja. Sedam dana prije smrti posljednji je put nastupio u Županji, tražio je nekog da se s njim pohrva i ako ga taj pobijedi, dat će mu svih svojih 40-ak odlikovanja koje je na snagu zaradio u svijetu. Protivnika nije našao.

    [ATTACH=CONFIG]10885[/ATTACH]

    [ATTACH=CONFIG]10886[/ATTACH]
      Posting comments is disabled.

    Article Tags

    Collapse

    There are no tags yet.

    Latest Articles

    Collapse

    Working...
    X