Tweet
Odluku o sjetvi GMO-a će donijeti Europska komisija, a Hrvatska će tu odluku, bez obzira na proglašene GMO slobodne županije, morati prihvatiti«, smatra genetičar prof. dr. Marijan Jošt
U Hrvatskoj se čak 80 posto građana izjasnilo protiv GMO-a. U svim propagandnim aktivnostima za ulazak Hrvatske u EU problematika genetički preinačenih usjeva i od njih dobivene hrane, uopće se ne spominje. Zanimljivo će biti vidjeti kako hrvatska Vlada misli da će građani prihvatiti mogućnost da Europska komisija naredi sjetvu takva sjemena jednom kada uđemo u EU, s obzirom na to kolik je otpor GMO-u.
Odluku o sjetvi GMO-a će donijeti Europska komisija, a Hrvatska će tu odluku, bez obzira na proglašene GMO slobodne županije, morati prihvatiti, smatra genetičar prof. dr. Marijan Jošt. On ne misli da će nam ulazak u EU donijeti blagodat. Štoviše, kaže, Hrvati su dobri sluge, ali loši gospodari, borimo se za slobodu i nezavisnost, a opet čim možemo odletimo nekom pod kapu: Zar nismo u stanju donijeti vlastita pravila, nego nam EU mora diktirati kao nekom balavcu?
Prof. Jošt smatra da je problem u tome što Europska komisija nije imenovana nego postavljena, a time je pod velikim utjecajem multinacionalnih korporacija. Cijela priča o GMO-u vrti se samo oko multinacionalnih korporacija, prije svega Monstantoea, koji je najveći i najokrutniji igrač. No kako bi Monstanto i njemu slične kompanije s GMO ušle u neku zemlju najprije moraju steći utjecaj posredovanjem političara ili znanstvenika te zemlje. Intenzitet lobiranja koje provodi Monstanto pri SAD-ovoj vladi nevjerojatan je pa nije ni čudno kada vlada SAD-a poduzima sve moguće korake da nepokorne zemlje prisili na uvoz i sjetvu genetički modificiranih usjeva, tumači prof. Jošt.
Kaže da su zahvaljujući WikiLeaksu procurile mnoge informacije pa je tako u javnost izašla i ona u kojoj američki ambasador u Parizu Craig Stapleton savjetuje Washingtonu da protiv svake članice EU-a koja se protivi uvođenju GMO-a, počne trgovački rat, što dovoljno govori o značenju koje Monsanto ima američkoj vladi.
WikiLeaks otkriva i stavove američke ambasade o Hrvatskoj i GMO-u. Tako kažu da Hrvati poštuju znanost, a da je znanost sklona GMO-u. Međutim oni tu priznaju samo onu znanost koja je za GMO, znanstvenike koji su protiv jednostavno ne priznaju, kaže prof. Jošt. Amerika je upoznata sa stavom hrvatskih građana koji se protive sadnji GM-usjeva i navode da u narodu vlada strah da će takvi usjevi biti zasijani bez njihova znanja. No jednako tako navode i da se s približavanjem Hrvatske EU-u usklađuju zakoni s europskim normama i postoje nade da će se srušiti ideja o Hrvatskoj slobodnoj od GMO-a, pošto će Hrvatska sigurno slijediti EU kada je u pitanju biološka sigurnost ili GMO.
Zakon o hrani, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti potrošača zapravo su regulativni okviri za uvođenje preinačenih usjeva i hrane, jer ovako, bez te regulative, u Hrvatskoj je de facto na snazi zabrana sjetve takvog sjemena. Protivnici GMO-a u Hrvatskoj ohrabreni su postignutim uspjesima susjedne Austrije, Slovenije i donekle Italije u suprotstavljanju stavu Europske komisije.
Amerikanci prihvaćaju kao znanstvenu istinu i znanstvenike samo one koji nemaju kritički odnos prema GMO-u dok o onima koji se protive uvođenju takvih usjeva i hrane kao i o GMO slobodnih županijama nema ni riječi.
Europa se velikim dijelom bori protiv GMO-a, ali Europska komisija pravi probleme, kaže prof. Jošt.
Zanimljivo je da je EU-ova vodeća znanstvena savjetnica, molekularna biologinja Anne Glover stala u obranu genetski modificiranih organizama izjavom da se rasprava o toj temi u Europi vodi emocijama, a ne znanstvenim dokazima.
Zabrinuta sam zbog toga zato što ne vidim niti jedan dokaz koji potvrđuje rizike vezane uz GMO, rekla je Glover. Ona čak ističe da se u Sjevernoj Americi već 15 godina uzgaja i jede genetski modificirana hrana te da ne vidi kakav je negativan učinak tada to imalo. Kaže da nikada ne bi ljudima rekla da nema rizika u hranjenju genetički modificiranom hranom, ali da jednako tako postoji rizik bilo što da jedete. Postoje rizici povezani s konvencionalnom prehranom, organskom hranom i bilo kojim drugim oblikom poljoprivrede. Glover je izjavila i da će se kao znanstvena savjetnica za politike Europske komisije zauzimati za to da se ukinu određene zabrane povezane s GMO-om, jer bi, prema njezinu mišljenju, Europa zbog zabrana GM-a mogla postati i nekonkurentnom.
Moramo ozbiljno razmišljati o genetski modificiranom sjemenu kao dijelu borbe protiv klimatskih promjena i potrebe da se nahrane svi ljudi u svijetu, rekla je Glover.
Ipak 15 godina kontinuirane sadnje GM-usjeva pokazalo je da GMO neće nahraniti svijet, niti će donijeti kvalitetnije usjeve. Baš naprotiv.
Bogati imaju previše, a siromašni ništa. A i Hrvatska se počela ponašati bahato kako se cijeli svijet ponaša. Nije problem da nema hrane u svijetu dovoljno nego jedni imaju previše, a drugi premalo. Amerikanci imaju problema s pretilošću, a Afrikanci umiru od gladi, tumači prof. Jošt.
Dodaje da je komercijalna proizvodnja genetički preinačenih proizvoda je počela 1996., a svoj prvi tekst o GMO-u koji je bio znanstveni pregled objavio je 1998. godine. Otada je zaratio s nekim našim akademicima poput Kučana i Jelaske.
Akademkinja Jelaska je htjela uvesti i neke GM-bakterije za razminiranje za što su mi američki znanstvenici rekli nemojte to ni u ludilu činiti. Kada je uvidjela da ništa ne može učiniti, prestala je sazivati sjednice Povjerenstva za GMO, kaže prof. Jošt koji se kao član tog Povjerenstva opirao ideji znanstvenika koji su lobirali za GMO.
GM osvaja i divljinu
Kako bi pružili otpor, Argentinci su se ujedinil u pokret Stop prskanju kojim zahtijevaju od nacionalne vlade zabranu prskanja iz zrakoplova i ograničavanje prskanje polja s tla. S druge strane zbog odbijanja Europljana i Japanaca da konzumiraju hranu od GM-soje, te meso, mlijeko i jaja od životinja hranjenih GM-sojom, počelo se razvijati tržište konvencionalnih sorti soje. Tako su na američkim sveučilištima stvorene su nove, rodnije sorte konvencionalne soje, koje farmerima osiguravaju veću dobit.
Iako su zagovornici GMO-a tvrdili da je strah od kontaminacije genetskim materijalom smiješan, GM počinje osvajati ne samo susjedna polja nego i divljinu. Najalarmantnija je činjenica da neke biljke u divljini imaju mješavinu modificiranih gena, što znači da se samostalno reproduciraju. Jednom kada se GM-kulture rašire, ne mogu se tako lako iskorijeniti i ne postoji nikakav način sprečavanja kontaminacije genetskim materijalom putem širenja peluda, rasipanja sjemena ili zbog ljudske pogreške, kaže prof. Jošt.
Pitamo ga, misli li da su znanstvenici koji zagovaraju GMO doista uvjereni u njegovu korist ili od lobiranja za to imaju neke druge koristi, prof. Jošt kaže da su neki znanstvenici toliko zaljubljeni u posao koji rade da podupiru GMO jer vide samo usku sliku. Na primjer mikrobiolozi koji vjeruju da je u GMO-u izlaz zaboravljaju da nisu agronomi i, iako mogu znati kakav je tehnički postupak prijenosa gena, ne znaju koja je posljedica tog prijenosa vani i što se dalje događa.
Mali prepotentan čovjek si zamišlja da može bez posljedica promijeniti prirodu, ali kad promijeni jednu stvar nepovratno pokrene cijeli ciklus promjena koje ruše sve, kaže prof. Jošt. Objašnjava da se genetički inženjering svodi na prijenos gena iz različitih vrsta. Postoji barijera koja sprečava taj prijenos gena. Što je vrsta udaljenija, prijenos je teži, što je bliža, lakši je. Križanje konja i magarice dat će mazgu, a kobile i magarca mulu ali obje te životinje bit će neplodne. Priroda je u jednom trenu nešto dopustila, ali je samo korak dalje onemogućila.
Prof. Jošt se osvrnuo na iskustvo Argentine s GM-usjevima, objašnjavajući kako se Argentina pretvorila u velik znanstveni laboratoriji. U toj je južnoameričkoj zemlji već petnaest godina dopuštena sjetva GM RoundupReady (RR) soje. Argentinska vlada u želji da izvuče zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturira svoju privredu na genetički modificiranoj soji, namijenjenoj izvozu. Jedini znanstveni oslonac u prilog takvoj odluci bili su »znanstveni« podaci vlasnika GM-soje, korporacije Monsanto.
Argentina se zahvaljujući GM-usjevima privremeno izvukla iz financijske krize, ali je navukla mnogo novog zla. GM-sorte su od početka bile pet posto manje rodne. Uz to su se pojavile neke nove biljne bolesti, točnije njih 40, koje nisu postojale prije a intenzitet se postojećih bolesti pojačao tako da se znalo dogoditi da nekih godina 40 posto usjeva propadne, tumači prof. Jošt.
Danas je u Argentini više od 56 posto ili 18,65 milijuna hektara oranica zasijano RR-sojom, tolerantnom na Monsantov totalni herbicid roundup.
Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3,2 na 16,3 bilijuna američkih dolara. Zahvaljujući velikim poljoprivrednim poduzetnicima i transnacionalnim korporacijama, taj je proizvodni model prihvaćen kao velik ekonomski uspjeh. Istodobno je 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno sa svoje zemlje. EU uvozi oko 38 milijuna tona RR-soje bez uvoznih carina na godinu. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ta jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj EU-ov mali farmer ne može konkurirati.
Svoj uspjeh na tržištu Monsanto može zahvaliti lobiranju u američkom kongresu. Cilj je te potpore bio pomoći Monsantu da, putem patentom zaštićena, skupog GM-sjemena i skupa herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom, tvrdi prof. Jošt.
Izvor: razotkrivanje.net, vjesnik.hr
U Hrvatskoj se čak 80 posto građana izjasnilo protiv GMO-a. U svim propagandnim aktivnostima za ulazak Hrvatske u EU problematika genetički preinačenih usjeva i od njih dobivene hrane, uopće se ne spominje. Zanimljivo će biti vidjeti kako hrvatska Vlada misli da će građani prihvatiti mogućnost da Europska komisija naredi sjetvu takva sjemena jednom kada uđemo u EU, s obzirom na to kolik je otpor GMO-u.
Odluku o sjetvi GMO-a će donijeti Europska komisija, a Hrvatska će tu odluku, bez obzira na proglašene GMO slobodne županije, morati prihvatiti, smatra genetičar prof. dr. Marijan Jošt. On ne misli da će nam ulazak u EU donijeti blagodat. Štoviše, kaže, Hrvati su dobri sluge, ali loši gospodari, borimo se za slobodu i nezavisnost, a opet čim možemo odletimo nekom pod kapu: Zar nismo u stanju donijeti vlastita pravila, nego nam EU mora diktirati kao nekom balavcu?
Prof. Jošt smatra da je problem u tome što Europska komisija nije imenovana nego postavljena, a time je pod velikim utjecajem multinacionalnih korporacija. Cijela priča o GMO-u vrti se samo oko multinacionalnih korporacija, prije svega Monstantoea, koji je najveći i najokrutniji igrač. No kako bi Monstanto i njemu slične kompanije s GMO ušle u neku zemlju najprije moraju steći utjecaj posredovanjem političara ili znanstvenika te zemlje. Intenzitet lobiranja koje provodi Monstanto pri SAD-ovoj vladi nevjerojatan je pa nije ni čudno kada vlada SAD-a poduzima sve moguće korake da nepokorne zemlje prisili na uvoz i sjetvu genetički modificiranih usjeva, tumači prof. Jošt.
Kaže da su zahvaljujući WikiLeaksu procurile mnoge informacije pa je tako u javnost izašla i ona u kojoj američki ambasador u Parizu Craig Stapleton savjetuje Washingtonu da protiv svake članice EU-a koja se protivi uvođenju GMO-a, počne trgovački rat, što dovoljno govori o značenju koje Monsanto ima američkoj vladi.
WikiLeaks otkriva i stavove američke ambasade o Hrvatskoj i GMO-u. Tako kažu da Hrvati poštuju znanost, a da je znanost sklona GMO-u. Međutim oni tu priznaju samo onu znanost koja je za GMO, znanstvenike koji su protiv jednostavno ne priznaju, kaže prof. Jošt. Amerika je upoznata sa stavom hrvatskih građana koji se protive sadnji GM-usjeva i navode da u narodu vlada strah da će takvi usjevi biti zasijani bez njihova znanja. No jednako tako navode i da se s približavanjem Hrvatske EU-u usklađuju zakoni s europskim normama i postoje nade da će se srušiti ideja o Hrvatskoj slobodnoj od GMO-a, pošto će Hrvatska sigurno slijediti EU kada je u pitanju biološka sigurnost ili GMO.
Zakon o hrani, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti potrošača zapravo su regulativni okviri za uvođenje preinačenih usjeva i hrane, jer ovako, bez te regulative, u Hrvatskoj je de facto na snazi zabrana sjetve takvog sjemena. Protivnici GMO-a u Hrvatskoj ohrabreni su postignutim uspjesima susjedne Austrije, Slovenije i donekle Italije u suprotstavljanju stavu Europske komisije.
Amerikanci prihvaćaju kao znanstvenu istinu i znanstvenike samo one koji nemaju kritički odnos prema GMO-u dok o onima koji se protive uvođenju takvih usjeva i hrane kao i o GMO slobodnih županijama nema ni riječi.
Europa se velikim dijelom bori protiv GMO-a, ali Europska komisija pravi probleme, kaže prof. Jošt.
Zanimljivo je da je EU-ova vodeća znanstvena savjetnica, molekularna biologinja Anne Glover stala u obranu genetski modificiranih organizama izjavom da se rasprava o toj temi u Europi vodi emocijama, a ne znanstvenim dokazima.
Zabrinuta sam zbog toga zato što ne vidim niti jedan dokaz koji potvrđuje rizike vezane uz GMO, rekla je Glover. Ona čak ističe da se u Sjevernoj Americi već 15 godina uzgaja i jede genetski modificirana hrana te da ne vidi kakav je negativan učinak tada to imalo. Kaže da nikada ne bi ljudima rekla da nema rizika u hranjenju genetički modificiranom hranom, ali da jednako tako postoji rizik bilo što da jedete. Postoje rizici povezani s konvencionalnom prehranom, organskom hranom i bilo kojim drugim oblikom poljoprivrede. Glover je izjavila i da će se kao znanstvena savjetnica za politike Europske komisije zauzimati za to da se ukinu određene zabrane povezane s GMO-om, jer bi, prema njezinu mišljenju, Europa zbog zabrana GM-a mogla postati i nekonkurentnom.
Moramo ozbiljno razmišljati o genetski modificiranom sjemenu kao dijelu borbe protiv klimatskih promjena i potrebe da se nahrane svi ljudi u svijetu, rekla je Glover.
Ipak 15 godina kontinuirane sadnje GM-usjeva pokazalo je da GMO neće nahraniti svijet, niti će donijeti kvalitetnije usjeve. Baš naprotiv.
Bogati imaju previše, a siromašni ništa. A i Hrvatska se počela ponašati bahato kako se cijeli svijet ponaša. Nije problem da nema hrane u svijetu dovoljno nego jedni imaju previše, a drugi premalo. Amerikanci imaju problema s pretilošću, a Afrikanci umiru od gladi, tumači prof. Jošt.
Dodaje da je komercijalna proizvodnja genetički preinačenih proizvoda je počela 1996., a svoj prvi tekst o GMO-u koji je bio znanstveni pregled objavio je 1998. godine. Otada je zaratio s nekim našim akademicima poput Kučana i Jelaske.
Akademkinja Jelaska je htjela uvesti i neke GM-bakterije za razminiranje za što su mi američki znanstvenici rekli nemojte to ni u ludilu činiti. Kada je uvidjela da ništa ne može učiniti, prestala je sazivati sjednice Povjerenstva za GMO, kaže prof. Jošt koji se kao član tog Povjerenstva opirao ideji znanstvenika koji su lobirali za GMO.
GM osvaja i divljinu
Kako bi pružili otpor, Argentinci su se ujedinil u pokret Stop prskanju kojim zahtijevaju od nacionalne vlade zabranu prskanja iz zrakoplova i ograničavanje prskanje polja s tla. S druge strane zbog odbijanja Europljana i Japanaca da konzumiraju hranu od GM-soje, te meso, mlijeko i jaja od životinja hranjenih GM-sojom, počelo se razvijati tržište konvencionalnih sorti soje. Tako su na američkim sveučilištima stvorene su nove, rodnije sorte konvencionalne soje, koje farmerima osiguravaju veću dobit.
Iako su zagovornici GMO-a tvrdili da je strah od kontaminacije genetskim materijalom smiješan, GM počinje osvajati ne samo susjedna polja nego i divljinu. Najalarmantnija je činjenica da neke biljke u divljini imaju mješavinu modificiranih gena, što znači da se samostalno reproduciraju. Jednom kada se GM-kulture rašire, ne mogu se tako lako iskorijeniti i ne postoji nikakav način sprečavanja kontaminacije genetskim materijalom putem širenja peluda, rasipanja sjemena ili zbog ljudske pogreške, kaže prof. Jošt.
Pitamo ga, misli li da su znanstvenici koji zagovaraju GMO doista uvjereni u njegovu korist ili od lobiranja za to imaju neke druge koristi, prof. Jošt kaže da su neki znanstvenici toliko zaljubljeni u posao koji rade da podupiru GMO jer vide samo usku sliku. Na primjer mikrobiolozi koji vjeruju da je u GMO-u izlaz zaboravljaju da nisu agronomi i, iako mogu znati kakav je tehnički postupak prijenosa gena, ne znaju koja je posljedica tog prijenosa vani i što se dalje događa.
Mali prepotentan čovjek si zamišlja da može bez posljedica promijeniti prirodu, ali kad promijeni jednu stvar nepovratno pokrene cijeli ciklus promjena koje ruše sve, kaže prof. Jošt. Objašnjava da se genetički inženjering svodi na prijenos gena iz različitih vrsta. Postoji barijera koja sprečava taj prijenos gena. Što je vrsta udaljenija, prijenos je teži, što je bliža, lakši je. Križanje konja i magarice dat će mazgu, a kobile i magarca mulu ali obje te životinje bit će neplodne. Priroda je u jednom trenu nešto dopustila, ali je samo korak dalje onemogućila.
Prof. Jošt se osvrnuo na iskustvo Argentine s GM-usjevima, objašnjavajući kako se Argentina pretvorila u velik znanstveni laboratoriji. U toj je južnoameričkoj zemlji već petnaest godina dopuštena sjetva GM RoundupReady (RR) soje. Argentinska vlada u želji da izvuče zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturira svoju privredu na genetički modificiranoj soji, namijenjenoj izvozu. Jedini znanstveni oslonac u prilog takvoj odluci bili su »znanstveni« podaci vlasnika GM-soje, korporacije Monsanto.
Argentina se zahvaljujući GM-usjevima privremeno izvukla iz financijske krize, ali je navukla mnogo novog zla. GM-sorte su od početka bile pet posto manje rodne. Uz to su se pojavile neke nove biljne bolesti, točnije njih 40, koje nisu postojale prije a intenzitet se postojećih bolesti pojačao tako da se znalo dogoditi da nekih godina 40 posto usjeva propadne, tumači prof. Jošt.
Danas je u Argentini više od 56 posto ili 18,65 milijuna hektara oranica zasijano RR-sojom, tolerantnom na Monsantov totalni herbicid roundup.
Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3,2 na 16,3 bilijuna američkih dolara. Zahvaljujući velikim poljoprivrednim poduzetnicima i transnacionalnim korporacijama, taj je proizvodni model prihvaćen kao velik ekonomski uspjeh. Istodobno je 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno sa svoje zemlje. EU uvozi oko 38 milijuna tona RR-soje bez uvoznih carina na godinu. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ta jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj EU-ov mali farmer ne može konkurirati.
Svoj uspjeh na tržištu Monsanto može zahvaliti lobiranju u američkom kongresu. Cilj je te potpore bio pomoći Monsantu da, putem patentom zaštićena, skupog GM-sjemena i skupa herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom, tvrdi prof. Jošt.
Izvor: razotkrivanje.net, vjesnik.hr
) sa orgasnkim sjemenom već ćeš morati kupiti od nekoga GMO sjeme po cijeni koju veliki kapital regulira (burze hrane).
Comment