Announcement

Collapse
No announcement yet.

Romeo Streinger

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Romeo Streinger

    Uspješan natjecatelj, ove godine srebro u kategoriji BB classic srednja...(nadam se uskoro sa nama na forumu).

    Dakle, zovem se Romeo Streinger, odnosno, kako je u dokumentima (pogrešnom) fonetizacijom upisano; Štranjger. Rođen u Zagrebu davne 1971, trenutno živim u blizini Jastrebarskog, u mjestu Strmac u tzv. Dolini kardinala… mada, zapravo, pokušavam živjeti na relaciji Karlovac-Zagreb. Za Karlovac me veže posao (radim kao medicinski tehničar u hitnoj medicinskoj pomoći) i teretana, a za Zagreb prijateljstva i moja curka(zadnje spomenuto, ali nikako zadnje na listi prioriteta).“
    „Kao klinac od kakvih 6-7 godina obožavao sam stripove, naročito one o superherojima. Mislim da svi znamo kako su oni prikazani u stripovima, i kakvu muskulaturu imaju. Mislim da mi se taj izgled već tada urezao u um kao nešto čemu trebam težiti, iako tada, nisam imao pojma da stvarni, živi ljudi mogu tako izgledati…a to sam saznao kad mi je bilo 11 godina, i Arnold je 1982 glumio Conana. Mislim da je to za mene, kao i za mnoge, bio prelomni trenutak. U tom trenutku sam donio odluku; što kod to bilo što gradi takvo tijelo, ja ću se time baviti. Naravno da sam odmah saznao sve što se moglo o Arnoldu i bodybuildingu…i naravno, pokušao “bildati” nekakvim improviziranim utezima. U predpubertetskoj dobi, nekih vidnih rezultata, na žalost nije bilo…“, sjeća se Romeo svojih vježbačkih početaka.


    464876_422734931089828_100000599740016_1461383_115945258_o.jpg

    DSC04200.JPG
    Last edited by kelly; 30-04-12, 14:52.
    pobjednici traže načine a gubitnici razloge

  • #2
    Re: Romeo Streinger

    Još malo...

    485746_10150720268007514_602257513_9593434_1614340101_n.jpg

    Goc...

    545847_10150720780887514_602257513_9595335_1872541776_n.jpg

    552016_10150721450117514_602257513_9598435_1277673075_n.jpg
    Last edited by kelly; 30-04-12, 14:21.
    pobjednici traže načine a gubitnici razloge

    Comment


    • #3
      Re: Romeo Streinger

      Photo-session by Lupino:

      533920_10150720340027514_602257513_9593593_1043725169_n.jpg

      540625_10150720339577514_602257513_9593586_1350028128_n.jpg

      551917_10150720339447514_602257513_9593584_1825925324_n.jpg
      pobjednici traže načine a gubitnici razloge

      Comment


      • #4
        Re: Romeo Streinger

        Photo-session by Lupino:

        529158_10150721437632514_602257513_9598356_1796522712_n.jpg

        557747_10150721448177514_602257513_9598422_697617595_n.jpg

        582624_10150721448057514_602257513_9598420_1175507877_n.jpg
        pobjednici traže načine a gubitnici razloge

        Comment


        • #5
          Re: Romeo Streinger

          Malo crno-bijelih...

          254018_10150207146577514_602257513_7266073_3668767_n.jpg

          255750_10150197469667514_602257513_7168450_6362119_n.jpg

          262057_10150213988287514_602257513_7333026_7395215_n.jpg
          pobjednici traže načine a gubitnici razloge

          Comment


          • #6
            Re: Romeo Streinger

            o romeo,zasto si romeo...fantastican izgled
            ponekad se pitam:'jesam li pretjerao'? tek onda se sjetim da me uopce nije briga...

            Comment


            • #7
              Re: Romeo Streinger

              Čestitke na odličnom plasmanu.

              Ako se Romeo pridruži forumu volio bih znati koji tip dijabetesa ima , kolko puta ga uzima dnevno te malo više o njegovom jelovniku kroz dan

              Comment


              • #8
                Re: Romeo Streinger

                Romeo Streinger - dijabetičar kojem je BB očuvao zdravlje

                Objavljeno 22 03 2012



                Sjećam se, Državno prvenstvo 2011. godine i Križ open… classic bodybuilding kategorija… među mladim momcima, ističe se jedan čija je mišićna masa zrelija, razlika je vidljiva i laiku. Natjecatelj je i stilom neobičan, duga kosa, rokerski imidž… na licu se vidi da je stariji od ostaih momaka. U bodybuildingu godine i zrelost znače prednost. Sjećam se, tada sam obećala samoj sebi da ću raditi intervju s ovim čovjekom. Njegovo ime je Romeo Streinger i ne – to mu nije pseudonim
                Dakle, zovem se Romeo Streinger, odnosno, kako je u dokumentima (pogrešnom) fonetizacijom upisano; Štranjger. Rođen u Zagrebu davne 1971, trenutno živim u blizini Jastrebarskog, u mjestu Strmac u tzv. Dolini kardinala… mada, zapravo, pokušavam živjeti na relaciji Karlovac-Zagreb. Za Karlovac me veže posao (radim kao medicinski tehničar u hitnoj medicinskoj pomoći) i teretana, a za Zagreb prijateljstva i moja curka(zadnje spomenuto, ali nikako zadnje na listi prioriteta).“, objašnjava Romeo na početku intervjua za Polleo Sport.
                Iz prvih rečenica koje izgovara odmah mi je puno toga bilo jasno. Romeo živi i diže sport, to je njegov stil života. No, kao i u mnogih, atletski izgled je bio jedan od njegovih dječačkih snova, ali Romeo svoje snove i danas ostvaruje.
                „Kao klinac od kakvih 6-7 godina obožavao sam stripove, naročito one o superherojima. Mislim da svi znamo kako su oni prikazani u stripovima, i kakvu muskulaturu imaju. Mislim da mi se taj izgled već tada urezao u um kao nešto čemu trebam težiti, iako tada, nisam imao pojma da stvarni, živi ljudi mogu tako izgledati…a to sam saznao kad mi je bilo 11 godina, i Arnold je 1982 glumio Conana. Mislim da je to za mene, kao i za mnoge, bio prelomni trenutak. U tom trenutku sam donio odluku; što kod to bilo što gradi takvo tijelo, ja ću se time baviti. Naravno da sam odmah saznao sve što se moglo o Arnoldu i bodybuildingu…i naravno, pokušao “bildati” nekakvim improviziranim utezima. U predpubertetskoj dobi, nekih vidnih rezultata, na žalost nije bilo…“, sjeća se Romeo svojih vježbačkih početaka.
                Teretana kao drugi dom
                Prestao sam s tim uzaludnim naporima do negdje 16. godine, kada sam se, kao srednjoškolac u Karlovcu, ponovo sreo s utezima, u teretani u sklopu Hrvatskog doma u Karlovcu. I naravno, s dvojicom ljudi od kojih sam naučio puno o treningu, prehrani i bodybuildingu, i koji su mi usadili neke old-school principe od kojih se mnogih držim i danas, jer jednostavno funkcioniraju. To su u Karlovcu svima poznati Dušan Knežević – Dule i Miroslav Došenović.“, ističe Streinger svoje prve trenere i početak ozbiljnijeg bavljenja bodybuildingom.
                Ta teretana je postala je moj drugi dom…Naravno, bilo je i dugih prekida; za vrijeme služenja vojnog roka u JNA, pa kasnije tijekom rata…ali uglavnom, trenirao sam redovito, i napredak u razvoju muskulature je polako postajao sve očitiji. Mislim da me Kova (Marko Kovačić, op.a.) još 2009. ili 2010. pokušao nagovoriti da se spremim za disciplinu koja se u međuvremenu pojavila, Classic BB, ali se nisam osjećao spremnim.“, sjeća se Romeo svoje nesigurnosti za izlazak na binu.
                No, 2011. je napravio prave pripreme i prvi put odlučio odmjeriti snage s drugim „klasičarima“. „Iako sam se borio s povredom ruke, složio sam formu za prošlu 2011. i natjecao se na Križ Openu i Državnom prvenstvu u kategoriji Classic bodybuilding do 185cm visine. U Križu su me prozvali već u prvom krugu usporednog pozinga, što je bio dobar znak, i kasnije sam još dva puta bio u usporednom pozingu, ali se ipak nisam plasirao među finalnih 6.Na Državnom sam zauzeo 5. mjesto u svojoj kategoriji.“, ističe Romeo svoje prošlogodišnje rezultate.
                Dijabetes i bodybuilding
                No, ono u čemu se Romeo razlikuje od drugih natjecatelja je i dijabetes od kojeg boluje i koji mu znatno otežava bodybuilding pripreme. Diabetes melitus, poznat i kao šećerna bolest, po definiciji Svjetske Zdravstvene Organizacije je metabolički poremećaj koji nastaje kada gušterača ne izlučuje hormon inzulin, ne izlučuje ga dovoljno, ili se on u organizmu ne može adekvatno iskoristiti.
                „Imam tzv. Tip 1 dijabetesa, što znači da mi je potreban inzulin. Što se tiče suživota diabetesa i bodybuildinga, ja sam to spojio (po mišljenju mnogih) iznenađujuće lako. Mnoge smjernice glede prehrane koje se preporučuju dijabetičarima, poklapaju se s bodybuilding stilom i obrnuto. Ja sam na tzv. intenziviranoj terapiji brzim inzulinom. Njegovo djelovanje počinje gotovo odmah nakon ubrizgavanja, maksimalni efekt ima 1-1.5 sat nakon ubizgavanja,a potpuno prestaje djelovati nakon 3 sata. Vrlo sličan “put” u organizmu ima i normalno izlučeni inzulin u zdravih ljudi, što znači da ovakav oblik terapije najbolje imitira prirodni automatizam lučenja inzulina.“, objašnjava Romeo bolest s kojom živi.

                Moja prehrana se bazira na 6, najviše 7 obroka u danu, otprilike svakih 3-3.5 sata. U svakom obroku unosim 50-70g proteina, općenito unosim vrlo malo masti, uglavnom kao izvor esencijalnih masnih kiselina, a kao glavni energetski nutrijent koristim ugljikohidrate. U vansezoni i radu na masi, unosim 60-100g UH po obroku, dok se tijekom priprema taj unos znatno smanjuje, recimo trenutno sam na oko 30g po obroku, odnosno na 180-200g dnevno. Što se tiče izbora namirnica, mislim da nema previše razlike u odnosu na ostale natjecatelje; kao izvor proteina koristim bijelo meso, tunu, bjelanjke, proteine u prahu (whey, soy, casein) i posni sir (koji sadrži i nešto UH, pa je zapravo kompletan obrok)
                Kao izvor UH koristim banane, zobene, smeđu rižu, batat i glukozu u prahu, koju dodajem u proteinski shake nakon treninga- ali ne tokom priprema. Masti unosim vrlo malo, uglavnom se radi o kapsulama ribljeg ulja, žličica maslinovog ulja dnevno i nešto orašastih plodova (badem, kikiriki, kakao)“, kaže Romeo koji je među prijateljima na društvenim mrežama poznat kao natjecatelj s maštovitim receptima i fotografijama hrane.

                Tijekom priprema jedem zeleno povrće koje nema gotovo nikakvu kalorijsku vrijednost, ali je bitno zbog vlakana – brokula i bilo koja vrsta svježe zelene salate.. U vansezoni, naravno, dopuštam si više slobode s prehranom, imam veći izbor voća i povrća, dopustim si i povremeni junk food, ali uglavnom jedem “čisto”. Tijekom priprema sam striktan s dijetom, zbog čega je i suplementacija vitaminima i mineralima bitna, da bi se spriječila deficijencija zbog malog izbora namirnica.“, detaljno za Polleo Sport opisuje svoju prehranu tijekom priprema i u periodu mase Romeo Streinger.
                Ipak, je li bodybuilding ikada mogao biti opasan za jednog dijabetičara?
                BB mi nikad nije ugrozio zdravlja…zapravo, vjerojatno me spasio. Diabetes mi se pojavio u relativno kasnijoj dobi, i u bolnicu sam došao na svojim nogama, s koncentracijom glukoze u krvi tako visokom da takve ljude obično dovezu u stanju hiperglikemičke kome. Naravno da me, u svojoj akutnoj fazi, jako unazadio…zbog nedostatka inzulina, tijelo je ušlo u katabolizam i doslovce “pojelo” većinu mišićne mase koju sam dotad stvorio. U toj fazi mi je svašta prolazilo kroz glavu, ali sam na terapiju inzulinom reagirao odlično i vrlo brzo. Tijelo mi je napravilo bounce-back, tako da sam relativno brzo povratio izgubljenu masu. Pitala si me koliko mi diabetes otežava pripreme…zapravo, moja mogućnost da u svakom trenutku točno znam koliko inzulina imam u organizmu i da manipuliram razinom inzulina mi na neki način olakšava i rad na masi i na definiciji. Sun Tzu je u “Umijeću ratovanja” napisao; “Ako upoznaš slabosti neprijatelja i iskoristiš ih, to će ti donjeti pobjedu. Ali ako upoznaš vlastite slabosti, i iskoristiš ih kao prednost, postaješ nepobjediv.”
                U fazi rada na masi nastojim održati visoku razinu inzulina i nutrijenata u krvi, naročito tokom “anaboličkih prozora” u danu. U fazi priprema i rada na definiciji, manipuliram razinu inzulina i UH u krvi, naročito u popodnevnim satima, i preusmjeravam tijelo da koristi masne zalihe kao izvor energije“, izvanredno je Romeo svoju bolest iskoristio kao vlastitu prednost.
                Last edited by kelly; 30-04-12, 23:37.
                pobjednici traže načine a gubitnici razloge

                Comment


                • #9
                  Re: Romeo Streinger

                  Godine kao prednost na bini
                  Kao što rekoh na početku, Romeo je od svojih kolega u bodybuildingu stariji i do 20 godina. Je li to prednost ili nedostatak? „Hm…situacija je tu malo čudna, gotovo izokrenuta. Naime, istina je da su neki natjecatelji gotovo dvostruko mlađi od mene, ali s druge strane, neki od njih počeli su s natjecanjima vrlo rano, i zapravo imaju više iskustva na bini od mene. S druge strane, postoji određena prednost u zrelosti moje muskulature, mišići su poprimili određeni “tvrdi” oblik, i moja vaskularnost je vrlo dobra. Osim toga, vrlo dobro poznajem svoje tijelo i znam kako reagira na određenu prehranu, tip treninga…objektivno oko (iskusnog) promatrača je uvijek dobrodošlo da mi ukaže na eventualne slabe točke na muskulaturi, ali za razliku od “djece”, meni je dovoljno da znam “što” treba napraviti, dok “kako” to napraviti određujem sam, ne treba mi trener da mi sastavi program treninga.“, ističe Romeo svoje prednosti.
                  Uzmimo, hipotetski, da mi se radi o punoći leđa. Mlađem vježbaču, nakon što je ta slabost muskulature uočena, trener sad mora i sastaviti novi program treninga, isprobavajući često dosta raznih vježbi i metoda treninga dok ne “napipa” ono na što muskulatura njegovog pulena najbolje odgovara. Meni je, s druge strane, dovoljno da znam što popraviti. Kako, odlučujem sam; poznajem svoje tijelo i znam koje vježbe ne dolaze u obzir jer mi previše opterećuju neke zglobove ili ligamente/hvatišta, a koje vježbe uvrstiti u program umjesto njih jer njima postižem isti ili čak bolji efekt na muskulaturu, a ne stvaram povrede“, zadivljujuće je poznavanje vlastitog tijela koje Streinger pokazuje.
                  Romeovi planovi za ovu sezonu?

                  „Trenutno se dovodim u formu za Državno prvenstvo 28.04. u Daruvaru, u Classic BB kategoriji 185cm visine. Kako po svemu sudeći Križa/Scitec opena ove godine neće biti, razmišljam i o odlasku na Bihać open, no sve će ovisiti o mojoj formi, slobodnom vremenu, financijama…“, navodi Romeo niz faktora koji mogu utjecati na ovogodišnja natjecanja.

                  „Pripreme za sad idu jako dobro; sanirao sam povredu ruke i napravio vidni napredak; najviše sam povećao ruke, ali i cijelu muskulaturu gornjeg dijela. Noge, tj. prednju ložu (quadove) sam stavio u održavanje, jer imaju dovoljno mase, ali sam intenzivno radio na zadnjoj loži da uravnotežim muskulaturu, dok su listovi narasli dovoljno da prate ruke. S trenutnim kalorijskim unosom ne očekujem više povećanje mase, ali za sad treniram istim (nesmanjenim) intenzitetom kako bi sačuvao što više mase do natjecanja. Definicija, isto tako, ide znatno bolje nego prošle godine; kao prvo, nastojao sam da tokom rada na masi akumuliram što manje masnog tkiva, što mi je i uspjelo, a nakon sanacije povreda, povećao sam i mišićnu masu. U konačnici to znači da sam s pripremama krenuo s bolje “startne pozicije” nego prošle godine: 105kg naspram 108kg, ali sa više mišićne mase i manje masnog tkiva. Osim toga, ove godine sam malo rezimirao prehranu, smanjio unos soli i u vansezoni i spriječio zalivenost vodom. Trenutno sam na 98-99kg. Ove godine još izlazim u Classicu, a plan je dodati još čiste, natjecateljske mase, i nastupiti u Master kategoriji, jer godine su tu…“, detaljan je Romeo u opisu trenutne forme u periodu priprema.
                  Trening do otkaza ili ne?
                  Trebalo mi je dosta vremena da otkrijem što mom tijelu odgovara: trening do otkaza ili ne. Rasi se o oldschool principu kojeg sam se i ja dugo držao, ali sam zbog njega često bio pretreniran i u ozljedama. Bilo je dana kada sam mislio da nikada neću razviti muskulaturu, jer očito, nisam u stanju trenirati “all-out”. Srećom, odlučio sam ne odustati, nego pronaći, ili osmisliti neki način treniranja koji mi odgovara. Pojavom interneta mnoge informacije su mi postale dostupnije. Tako sam otkrio neke ljude, koji su bili sve samo ne slabi (Reg Park, Jim Wendler, Dave Tate, Chad Waterbury) a koji su zagovarali trening bez otkaza. Točnije, otkaz je drukčije definiran; radi se o “razbijanju forme pokreta”. Recimo, na primjeru bench-pressa; uteg (šipka) se spušta relativno polako, uz punu kontrolu, nema pomicanja trupa, nema odbijanja šipke od prsa…ramena i lopatice se povlače unatrag, pectoralisi istežu. Kad šipka dotakne prsa, uteg se podiže relativno brzo, eksplozivno, ali isključivo snagom mišića, bez odbijanja. S radnim težinama koje idu do 85% 1RM, nakon relativno malog broja ponavljanja, forma se počinje razbijati, podizanje više nije eksplozivno i postaje sporo. To je zadnje ponavljanje i serija se prekida.Iako mnogima ovo zvuči kao svetogrđe, ovi ljudi su tako trenirali i ostvarlili odličan napredak. Odlučio sam isprobati ovu metodu i počeo napredovati“, otkriva Romeo tajnu svojeg napretka i fantastične forme.
                  Općenito izvodim relativno mali ukupni broj serija i ponavljanja,treniram svaku mišićnu grupu jednom tjedno, i može se reći da sam bliže HIT strani spektra, uz jedinu razliku što ne guram pokrete do apsolutnog otkaza. Koristim 5-dnevni split, tako da ruke, ramena, prsa, leđa i noge imaju “svoj dan” u teretani. Uz noge i leđa ubacujem i trbušne mišiće (što je ujedno i prevencija ozljeda kralježnice jer rasterećuje donji dio leđa) a uz ramena i prsa (i naravno noge) ubacujem i list. To je jedina mišićna skupina koja mi bolje reagira na veću frekvenciju treninga, pa ju treniram 2-3 puta tjedno.“, opisuje svoj 5-dnevni split Streinger.
                  Petar Klančir – najveća nada hrvatskog bodybuildinga
                  Bez previše razmišljanja i dvoumljenja – Romeo jasno odgovara na pitanje tko je trenutno najveće ime hrvatskog bodybuildinga, a ujedno i najveća nada ovoga sporta. „Petar Klančir. Ono što vidim kod njega je jedna kompletna muskulatura ogromne mase, nešto što se viđa (i trenutno traži) na pro sceni. Možda toj muskulaturi nedostaje malo zrelosti, ali Pero je vrlo, vrlo mlad, i njegova natjecateljska karijera je u uzlaznoj putanji. Ako netko od naših uskoro dobije pro-card, to će vrlo vjerojatno biti Pero“, jasan je Romeo.Petar Klančir i Jadran Damjanović





                  Uvijek iste predrasude

                  Ni Romeo nije pošteđen predrasuda vezanih uz bodybuilding. „Nailazio sam na svašta: totalno nepoznavanje sporta kao takvog, brkanje osnovnih pojmova, predrasude da su “bjelančevine”i “proteini” različite stvari, a “proteini” i “steroidi” jedno te isto…a da ne ulazim u priču o početnicima koji uđu u teretanu, i prije nego nauče išta o treningu i prehrani, krenu se raspitivati o “steroidima” i “anabolicima”…prestrašno. Ipak, izdvojio bih kao anegdotu raspravu koju sam nedavno vodio sa svojom zubaricom.“, prepričava za Polleo Sport romeo svoju nedavnu anegdotu.

                  Radilo se o dehidraciji pred natjecanje i izbacivanju soli, tj natrija iz organizma. Objasnio sam da je potencijalna opasnost u relativno visokoj razini kalija, dakle hiperkalijemiji. Ona je tvrdila da se, naprotiv, radi o hipokalijemiji (dakle smanjenoj razini kalija) postavljajući se u raspravi vrlo nadmeno (”gle glupog bildera, radi nešto svome tijelu a ni sam ne zna što”). Trebalo mi je dosta vremena i živaca da joj objasnim da se njena pretpostavka bazira na promatranju prosječnog čovjeka očima konvencionalne medicine; naime, kod prosječnog hipertoničara (visokotlakaša), diureticima se izbacuje voda iz organizma, i krvni tlak se spušta. Ovo, također dovodi do gubitka elektrolita iz organizma; natrija i kalija. I ovdje nastupa razlika; prosječni čovjek normalno konzumira hranu i vodu, a gotovo sva hrana sadrži natrij (sol) tako da će bez problema nadoknaditi izgubljeni natrij i vodu. S kalijem to nije slučaj, i ako se ne konzumiraju namirnice bogate kalijem (banana, batat), nastaje rizik od smanjene količine kalija -hipokalijemije. Zbog toga se hipertoničarima i savjetuje da nakon upotrebe diuretika konzumiraju banane, ili, ako su na reduktivnoj dijeti, uzmu tabletu kalija.
                  Sa ovim se nekako složila.
                  Nakon toga sam joj morao objasniti da bodybuilderi, pred nastup, NE piju vodu, NE jedu, ili jedu vrlo malo, i to hranu koja NE sadrži sol (natrij) a često je bogata kalijem (banane ili batat) i zato su u riziku od povišene razine kalija -hiperkalijemije.
                  Da bi me onda u čudu pitala zašto? (jer natrij veže vodu, i to u potkožnom tkivu, a to želimo spriječiti)
                  Na kraju je zaključila kako je sve to “čudno, i zapravo opasno i nije dobro…”“, kroz smijeh prepričava Romeo.

                  Razgovarala: Zorana Jagodić
                  Foto: Ninoslav Tomlinović
                  pobjednici traže načine a gubitnici razloge

                  Comment


                  • #10
                    Re: Romeo Streinger

                    Hvala Kelly odličan interviju. Samo riječi hvale za Romea.

                    Comment


                    • #11
                      Re: Romeo Streinger

                      Romeo je tu s nama, javio mi se:

                      http://www.building-body.com/forum/m...3379-Streinger

                      nadam se da će početi i pisati...

                      pobjednici traže načine a gubitnici razloge

                      Comment


                      • #12
                        Re: Romeo Streinger

                        Super. Pozdrav Romeu i odmah jedno pitanje.Zanima me koliko puta dnevno uzims inzulin,te imas li apsolutni ili relativni nedostatak inzulina. Makar pretpostavljam pošto je dijabetes Tipa 1 da je apsolutni nedostatak istog.

                        Comment


                        • #13
                          Re: Romeo Streinger

                          Originally posted by bilder18 View Post
                          Super. Pozdrav Romeu i odmah jedno pitanje.Zanima me koliko puta dnevno uzims inzulin,te imas li apsolutni ili relativni nedostatak inzulina. Makar pretpostavljam pošto je dijabetes Tipa 1 da je apsolutni nedostatak istog.
                          Dobro pretpostavljaš, Tip 1 podrazumijeva apsolutni nedostatak inzulina.
                          Što se tiče nadomjesne terapije, ona ovisi o mojoj prehrani. Intenzivirana terapija podrazumjeva davanje brzog inzulina uz svaki obrok (dakle 6 obroka dnevno = 6 davanja inzulina), a doze ovise o količini nutrijenata (primarno UH) u pojedinom obroku, pa tako u mom sluičaju varira od 2-4 jedinice u fazi definicije, kad unosim 30-40g UH po obroku, i penje se do 8-10 pa čak i 12 jedinica u fazi rada na masi, kada unosim 50-60g proteina i 100 ili više g UH po obroku.
                          Prije spavanja koristim spori, tj. bazni inzulin u staslnoj dozi od 10 jedinica.

                          Comment


                          • #14
                            Re: Romeo Streinger

                            INTERVJU S ROMEOM STREINGEROM, VELIKIM IMENOM RH CLASSIC BODYBUILDINGA

                            Poštovani čitatelji kao što i naslov govori, zvijezda našeg današnjeg intervjua je Romeo Streinger. Romeo je odličan body classic natjecatelj i ove godine je bio jedan od najspremnijih na državnom natjecanju- što nam može posvjedočiti i njegova srebrna medalja. No da mi ne duljimo s uvodom, krenimo vidjeti što nam naš ispitanik ima za reći...

                            Poštovani čitatelji kao što i naslov govori, zvijezda našeg današnjeg intervjua je Romeo Streinger. Romeo je odličan body classic natjecatelj i ove godine je bio jedan od najspremnijih na državnom natjecanju- što nam može posvjedočiti i njegova srebrna medalja. No da mi ne duljimo s uvodom, krenimo vidjeti što nam naš ispitanik ima za reći:

                            1. Romeo čestitam na uspjehu prilikom natjecanja na ovogodišnjem PH u bodybuildingu. Kakav je dojam ovo natjecanje ostavilo na tebe?
                            Hvala! Uprkos svim naporima, cijelokupno natjecanje je za mene proteklo kao vrlo lijepo iskustvo. Veliki doprinos je dao i Grad Daruvar koji nas je prekrasno ugostio, barem su takva moja iskustva. Smještaj je bio u blizini mjesta natjecanja, svi vrlo ljubazni i susretljivi, samo natjecanje se odvijalo po planu i bez nekog nepotrebnog „praznog hoda“. Meni kao natjecatelju je ovo bilo bitno, jer sam u svakom trenutku znao koliko imam vremena do izlaska na binu, što mi je omogućilo da se prije svakog izlaska odmorim, napunim UH, nadoknadim vodu, popravim boju, upumpam...
                            Veliki pomak je i live straming cijelog natjecanja. Čim je objavljen link, ja sam ga podjelio nekim prijateljima u Americi koji su bili zainteresirani, a kad sam se vratio kući, dočekao me pun inbox njihovih komentara i dojmova, tako da imam osjećaj da sam bio dio nekog globalnog „eventa“.
                            Dogodila se manja zbrka s podjelom medalja, ali to je brzo ispravljeno. Jedina zamjerka koju imam je u vezi reprodukcije glazbene podloge za slobodni pozing. Naime, na prošlom natjecanju su nas prije izlaska pitali želimo li izići uz glazbu, ili da glazba počne kad stanemo na binu, kao i želimo li da glazba odmah počne punom glasnoćom, ili sa tzv. „fade in“ efektom, dakle tiše pa postupno glasnije.
                            Ovaj put je to drugo pitanje izostalo, a moja glazbena podloga je puštena sa „fade-in“ efektom, zbog čega su prve dvije sekunde skladbe gotovo nečujne, pa izgleda da poziram „na prazno“. Naš slobodni pozing traje samo jednu minutu, ali mi se za izlazak spremamo po 4 mjeseca...netko si je mogao dati barem 4 sekunde za to pitanje, pa da nam nastup izgleda i zvuči kako je i osmišljen.

                            2. Spomenuli smo već srebrnu medalju, jesi li njome zadovoljan ili misliš da je moglo i bolje?
                            Zadovoljan sam srebrom. Odmah nakon prošlog Državnog, postavio sam si tri cilja; sanacija povrede i dodavanje više čiste mase, zatim prezentirati bolju formu (u smislu definicije i vaskularnosti) na ovogodišnjem Državnom, i na kraju, da se to odrazi i na moj plasman. Ostvario sam sva tri cilja, dakle ne mogu i ne smijem biti neskroman; zadvoljan sam!




                            3. Više se puta spomenulo kako je ovo jedno od natjecanja s najviše natjecatelja – je li to utjecalo na kvalitetu konkurecije body classica?
                            Naravno da jest. Pojavila su se neka nova lica, i odmah prezentirali vrhunsku formu vrijednu medalje. To, naravno, ne dopušta iskusnijim natjecateljima da se previše opuste, pa se forma svih natjecatelja, a tako i konkurencija i razina natjecanja, podiže na jednu višu razinu.

                            4. Na natjecanja si izlazio i prošle godine, kada bi uspoređivao svoju formu onda i sada s kojom formom bi bio zadovoljniji?
                            Naravno da je ovo moja najbolja forma do sada. Prošle godine sam još bio ozljeđen, što se jako odrazilo na masu mojih ruku i gornjeg dijela tijela, a bio sam i zaliven vodom. Ove godine sam prezentirao puno bolju definiciju i vaskularnost, i popravio proporcije i masu gornjeg dijela tijela, iako sam daleko od onog čime bi bio zadovoljan; pravi rad tek sad počinje, kad je ozljeda iza mene.

                            5. Ne moramo ni spominjati da je vrlo teško spremiti se za natjecanje te da je sva podrška potrebna u zadnjim tjednima. Imaš li ti nekoga tko je uz tebe kao podrška?
                            Nemoguće je sve odraditi sam. Osobno ne volim osjećaj gubitka kontrole, i većinu posla oko programa treninga i dijete i osmišljavanja pozinga sam odradio sam, ali iskoristit ću ovo da se javno zahvalim onima koji su mi pomogli tokom priprema i natjecanja. Moram se zahvaliti Marku Kovačiću- Kovi i Roniju Kovačiću na povratnim informacijama koje su mi pomogle da osmislim strategiju „last minute“ punjenja UH i vodom. Zahvala klubskom kolegi, Ivanu Valetiću. Tokom prednatjecanja, nakon što sam odradio dvije runde usporednog pozinga, i borio se s nesvesticom u drugoj vrsti, Ivan je, leđima okrenut sucima i izvodeći poze (!) primjetio moj staklasti pogled i uputio mi prijateljski „mig“ da izdržim. Zaista vrhunsko sportsko ponašanje, zbog čega mi je posebno drago da je njegov prvi izlazak na binu okrunjen medaljom.
                            Goran Juratović –Goc, kod kojeg treniram, je bio od velike pomoći tokom natjecanja. Dao mi je par dobrih sugestija za korekciju pozinga, nanošenja boje i ulja prije izlaska, i ono možda najbitnije; omogućio je mojoj djevojci Ivani da dobije zelenu kartu pomoćnog trenera, čime je ona imala nesmetan ulaz u „back-stage“ i tako mogla odraditi najveći dio posla. Počevši od zadnjih mjesec-dva priprema, kad, većinu vremena gladan, sasvim sigurno nisam bio najugodnije društvo, pa do samog natjecanja; obavila je peeling, depilaciju, nanjela ukupno 4 sloja natjecateljske boje i jedan sloj ulja na mene, restrčala se po Daruvaru da mi pribavi vodu, hranu i sve ono što sam zaboravio u autu koje bio parkiran kod hotela...
                            Da ne spominjem psihološku potporu, jer mi je, nakon što sam gotovo kolabirao u prednatjecanju, samopouzdanje bilo poljuljano....
                            Sasvim sigurno, ovaj rezultat bez nje bi bio nemoguć.
                            pobjednici traže načine a gubitnici razloge

                            Comment


                            • #15
                              Re: Romeo Streinger

                              6. Pročitao sam u jednom intervjuu da si dijabetičar, je li to vrlo otegotna okolnost ili ipak samo manja prepreka u karijeri? Ne želim umanjivati ozbiljnost diabetesa; radi se o ozbiljnom metaboličom poremećaju, koji, ako se ne tretira, ili mu se ne pristupi pravilno, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema i smrti.
                              Ja sam odlično ovladao tehnikama regulacije diabetesa i manipulaciju inzulinom, pa to naoko može izgledati kao prednost, ali ako se uzme u obzir životni stil koji naš sport nameće, brojne obroke u svakom danu, često na radnom ili javnom mjestu, od kojih svaki mora biti popraćen davanjem inzulina, u svakom slučaju se radi o prepreci.

                              7. Ove godine si prezentirao odličnu formu, koji je tvoj recept za zadnje tjedne priprema?
                              Želiš opširni odgovor? U redu...mislim da je najveća razlika upravo u zadnjem tjednu. Naime, uobičajena je praksa da se zadnjih dana priprema krene sa punjenjem UH, da bi se napunile zalihe glikogena u mišićima do natjecanja. Glikogen pak veže na sebe vodu, pa onda mišići dobivaju pun izgled, natjecatelj ima dovoljno energije, a koža ostane tanka.
                              Ja sam tjedan dana prije natjecanja, pri vrlo niskom BF% (oko 4-5%) težio između 97 i 98kg. Kako je limit za moju visinu 93kg, bilo je jasno da moram napraviti neke drastične korake.
                              Plan je bio da ispraznim glikogen, sol i vodu iz tijela i tako padnem na zadanu kilažu, da bi zatim napunio mišiće glikogenom, vodom i natrijem prije izlaska na binu, a nakon vaganja. Konzultirao sam se sa prijateljima Markom Kovačićem – Kovom i Ronijem Kovačićem. Kova je na jednom natjecanju pokušao ovu tehniku, međutim nije mu najsretnije uspjela, jer nije uspio resorbirati vodu koju je popio.
                              Roni je, pak, uspješno koristio ovu tehniku sa nekim klijentima.
                              Naravno da mi ni jedan od njih nije mogao dati apotekarski preciznu formulu, ali povratne informacije od Kove, da ne ponovim njegove greške, i Ronijeve smjernice su mi pomogle da razradim vlastitu formulu.
                              Tako sam zadnji tjedan praznio glikogen, pa se iz mišića odmah otpuštala i za glikogen vezana voda, izbacio sam sol u potpunosti iz prehrane, što je dovelo do dodatnog otpuštanja vode, i dan ranije prestao sa uzimanjem vode, nakon što sam se dobro hidrirao nekoliko dana. Tijelo je ostalo u „flushing modu“ izbacivanja vode, tako da sam do jutra na dan natjecanja težio 91kg!

                              Naravno, bio sam i potpuno „iscjeđen“ – dehidriran, bez energije u mišićima zbog malo glikogena, a osjećao sam i prve simptome nedostatka natrija –grčeve u nožnim prstima. Odmah nakon službenog vaganja, krenuo sam sa punjenjem i vraćanjem u normalnu kilažu. Konzumirao sam ranije spravljen obrok od glukoze, banana i bijele riže (gotovo 1kg hrane; brzi, srednji i spori UH, ukupno 250g čistih UH), dvije žlice kikiriki maslaca, i pijuckao vodu do izlaska na binu, ukupno 1.5 litru. Naravno, kao dijabetičar, aplicirao sam i odgovarajuću količinu inzulina. Mišići su „povukli“ vodu i nutrijente i ja sam se povratio na skoro 93kg. Na papiru, ovo je izgledalo odlično. Međutim, u tako ispražnjnom stanju, moj metabolizam je bio tako ubrzan da su svi ti UH bili obrađeni kao brzi šećeri. Nakon početnog dobrog osjećaja (sugar rush), pretrpio sam „sugar crash“, i to na bini, usred prednatjecanja. Osjetio sam vrtoglavicu i nedostatak zraka. Doslovce sam se borio da ostanem na nogama do kraja. Do finala, morao sam promjeniti pristup i napuniti rezerve glikogena postojanijim izvorom UH. Tako sam se prebacio na proizvode od bijelog brašna, dakle škrob. Do otprilike 6 popodne, kad je moja kategorija ponovo pozvana na binu, pojeo sam gotovo kilogram kruha, mažući svaki zalogaj kikiriki maslacem i pijuckajući vodu. Kasnije su stigle i čokoladne krafne, popio sam i pola izostara i čak dva voćna jogurta, ukupno najmanje 2.5 litre tekućine, i aplicirao odgovarajuću količinu inzulina. Mislim da mi se forma nije nimalo pokvarila, dapače, napokon sam se oporavio i napunio se. Koža je ostala tanka, mišići su se ispunili a vene poiskakale. U finalu, na bini sam imao najmanje 95kg, što mi je i bio prvobitni plan.

                              8. Kakvi su planovi za ovu godinu? Hoćeš li izaći na još koje natjecanje?
                              Još uvijek ne mogu reći sa 100% sigurnošću, ali kako stvari za sad stoje, mislim da ću ostala natjecanja pratiti iz publike.

                              9. I zadnje pitanje, ali ne i najmanje važno – Što Romeo Streinger planira u budućnosti? U kojem smjeru namjeravaš usmjeriti karijeru?

                              Striktno natjecateljski; cilj mi je izgraditi muskulaturu Zlatne ere bodybuildinga. Zbog dugotrajne ozljede ruke, moj gornji dio tijela malo zaostaje za mojim nogama. Vjerojatno ću preskočiti sljedeću natjecateljsku godinu, i psvetiti sljedeće dvije godine izgradnji čiste, netjecateljske mišićne mase – otprilike 5kg u dvije godine, što je, mislim, realan cilj. Tih 5kg mislim rasporediti 2.5kg na ruke i ramena, 1.5-2kg na mišiće torza (leđa sa trapezima i prsa) i 0.5-1kg na noge.
                              Na svom FB profilu sam objavio jednu sliku koja vizualno dočarava kako bi to trebalo izgledati.
                              Ovo će me, naravno, učiniti nepovratno preteškim za Classic, a opet nedovoljno masivnim za Bodybuilding....“srećom“, prošao sam četrdesetu, pa će to biti idealno za Master


                              Hvala ti Romeo za vrijeme koje si izdvojio prilikom odgovaranja na pitanja nadam se da ćemo uskoro ponovno razgovarati o novim medaljama!

                              Poštovani čitatelji toliko od ovog intervjua, idućih dana nastavljamo s tekućim vijestima svijet bodybuildinga.

                              Luka Kuhar
                              pobjednici traže načine a gubitnici razloge

                              Comment

                              Working...
                              X