Tweet
Briga o vlastitu tijelu i predanost tjelovježbi jedna je stvar, a valja je razlikovati od poremećaja koji može narušiti tjelesno i mentalno zdravlje te društveni život
Opsjednutost vježbanjem može se razviti kao obrambeni mehanizam. Na primjer, pojedinac nezadovoljan svojim izgledom upire sve snage u njegovo poboljšanje. Jednom kad u tome uspije, nipošto se ne želi vratiti na staro, pa u bojazni od povratka (ili gubitka) kilograma razvija psihičku ovisnost o treniranju. Ma kako dobro danas izgledao, pretjerana ga samokritičnost podsjeća na onoga pretilog ili neuhranjenog tipa kojega je gledao u zrcalu i to ga goni da vježba do iznemoglosti.
Drugi mogući uzrok je taština. Redovito i pravilno vježbanje u načelu poboljšava izgled i zdravlje, no pojedinci lako prelaze granicu koja rekreaciju dijeli od opsesije. Narcisoidnost koja se posljedično razvija debelo nadilazi zdravu dozu samopouzdanja, a osjećaj superiornosti može biti snažan motiv za nezdravo pretjerivanje s vježbanjem.
Ono može dovesti do fizičkih i duševnih trauma, počevši od ozljeda i kronične premorenosti te pada imuniteta do depresije, neuroze ili eventualna poriva za uporabom steroida. Prepoznata u ranoj fazi, ovisnost o vježbanju može se suzbiti vlastitim snagama poput izgradnje samopouzdanja kroz valorizaciju vlastite uspješnosti u drugim aspektima života, prihvaćanjem svojih tjelesnih mana i spoznajom da nešto kao 'savršen izgled' postoji samo u našim glavama. Postoji li ozbiljniji problem, koji je dublje i čvršće ukorijenjen, najbolje bi bilo obratiti se liječniku.
Ozbiljno se zapitaj o svemu ovome prepoznaš li kod sebe ili drugih neke od ovih simptoma (koji nemaju jednaku težinu u slučaju profesionalnih sportaša odnosno kod rekreativaca):
• neraspoloženost i/ili anksioznost zbog treninga preskočenog iz objektivnih razloga
• vježbanje pod ozljedom ili povišenom tjelesnom temperaturom,
• ignoriranje praga boli na treningu,
• konzumacija hrane isključivo nakon tjelovježbe,
• izbjegavanje društvenih situacija zbog straha od ponude hrane koja bi mogla poremetiti tjelesni napredak,
• višesatni svakodnevni treninzi ili nekoliko njih u jednom danu,
• kreiranje dnevnog rasporeda u odnosu na trening,
• odbijanje poziva ili otkazivanje spoja radi vježbanja,
• manjak interesa za aktivnosti nepovezane s rekreacijom.
Ovo sam nedavno na netu nasao, nekako mi izgledaju pretjerano ove dole teze (u dosta njih se pronalazim). Vase misljenje ??? pozz
Opsjednutost vježbanjem može se razviti kao obrambeni mehanizam. Na primjer, pojedinac nezadovoljan svojim izgledom upire sve snage u njegovo poboljšanje. Jednom kad u tome uspije, nipošto se ne želi vratiti na staro, pa u bojazni od povratka (ili gubitka) kilograma razvija psihičku ovisnost o treniranju. Ma kako dobro danas izgledao, pretjerana ga samokritičnost podsjeća na onoga pretilog ili neuhranjenog tipa kojega je gledao u zrcalu i to ga goni da vježba do iznemoglosti.
Drugi mogući uzrok je taština. Redovito i pravilno vježbanje u načelu poboljšava izgled i zdravlje, no pojedinci lako prelaze granicu koja rekreaciju dijeli od opsesije. Narcisoidnost koja se posljedično razvija debelo nadilazi zdravu dozu samopouzdanja, a osjećaj superiornosti može biti snažan motiv za nezdravo pretjerivanje s vježbanjem.
Ono može dovesti do fizičkih i duševnih trauma, počevši od ozljeda i kronične premorenosti te pada imuniteta do depresije, neuroze ili eventualna poriva za uporabom steroida. Prepoznata u ranoj fazi, ovisnost o vježbanju može se suzbiti vlastitim snagama poput izgradnje samopouzdanja kroz valorizaciju vlastite uspješnosti u drugim aspektima života, prihvaćanjem svojih tjelesnih mana i spoznajom da nešto kao 'savršen izgled' postoji samo u našim glavama. Postoji li ozbiljniji problem, koji je dublje i čvršće ukorijenjen, najbolje bi bilo obratiti se liječniku.
Ozbiljno se zapitaj o svemu ovome prepoznaš li kod sebe ili drugih neke od ovih simptoma (koji nemaju jednaku težinu u slučaju profesionalnih sportaša odnosno kod rekreativaca):
• neraspoloženost i/ili anksioznost zbog treninga preskočenog iz objektivnih razloga
• vježbanje pod ozljedom ili povišenom tjelesnom temperaturom,
• ignoriranje praga boli na treningu,
• konzumacija hrane isključivo nakon tjelovježbe,
• izbjegavanje društvenih situacija zbog straha od ponude hrane koja bi mogla poremetiti tjelesni napredak,
• višesatni svakodnevni treninzi ili nekoliko njih u jednom danu,
• kreiranje dnevnog rasporeda u odnosu na trening,
• odbijanje poziva ili otkazivanje spoja radi vježbanja,
• manjak interesa za aktivnosti nepovezane s rekreacijom.
Ovo sam nedavno na netu nasao, nekako mi izgledaju pretjerano ove dole teze (u dosta njih se pronalazim). Vase misljenje ??? pozz
krenuo sam cisto iz zajebancije,a sada sam vec ono jako redovit i stalno vjezbam i drzim se uputa,i popizdim kad prekocim trening,onda bi najradije doma krevet dizo
koji vode virtualne živote, to je 
Comment