Tweet
Vlakna se u većem ili manjem omjeru nalaze u svim namirnicama biljnog podrijetla (osim u onima koje su tijekom prerade rafinirane). Ustanovljeno je da smanjen unos vlakana bitno pridonosi mnogim teškim bolestima, iako nisu sve izravno povezane s probavnim sustavom. To su rak debelog crijeva, opstipacija, divertikuloza te bolesti srca i krvožilnog sustava. Pomanjkanje vlakana pridonosi i pretilosti, stvaranju nekih vrsta bubrežnih i žučnih kamenca te razvoju o inzulinu neovisnog dijabetesa melitusa. Te se bolesti vrlo rijetko javljaju u kulturama čija se tradiocionalna prehrana temelji na kozumiranju integralnih namirnica biljnog podrijetla koje sadrže visok udio vlakana!
Vlakna ima više vrsta, ovisno o biljnoj vrsti od koje potječu. Jedna je od najčešćih vrsta celuloza tj. glavni sastojak stanične stijenke biljaka. U dobre izvore vlakana spadaju namirnice koje sadrže pšenične mekinje, primjerice integralno brašno i kruh, integralna tjestenina i smeđa riža.
Celuloza je neotopivo vlakno, što znači da se ne razgrađuje u vodi. Veže se uz vodu i daje masu otpadnim proizvodima probavnog procesa te tako potiče peristaliku crijeva. Druge vrste vlakana poput pektina (nalazi se u voću, agrumima, povrću itd). i poluceluloze (nalazi se u zobenim mekinjama, sjemenkama, grašku, grahu, žitaricama, povrću i voću) topive su u vodi. Od tih vlakana nastaje tvar slična gelu koja uza se veže kolesterol. Ta vlakna potiču duže zadržavanje hrne u želucu, čime se produžuju vrijeme razgradnje i apsorpacije hranjivih tvari.
Poluceluloza je važan izvor korisnih masnih kiselina i daje energiju stanicama koje se nalaze u stijenci debelog crijeva te tako štiti od određenih vrsta raka. Dobro znani izvor poluceluloze je zobena kaša. Ustanovljeno je da jedenje zobene kaše za doručak omogućuje dovoljno energije i bitno snižava razinu kolesterola u krvi.
Korisni djelovanje vlakana može se ukratko sažeti kao što slijedi:
1. Prisutnost vlakana u hrani zahtijeva duže žvakanje i usporava jedenje pa se stoga ranije stječe dojam sitosti, tako da ne postoji opasnost od jedenja prevelike količine hrane. To znači da se konzumiranjem namirnica vlaknima smanjuje unos kalorija a time i debljanje.
2. Vlakna potiču duže zadržavanje hrane u želucu i postupno prelaženje u crijeva. Time se smanjuje opasnost od naglog porasta razine šećera u krvi, do čega dolazi za vrijeme probave. To je veoma važno za prevenciju i liječenje dijabetesa melitusa.
3. Prisutnost vlakana potiče oslobađanje probavnih enzima i regulatornih hormona iz gušterače.
4. Topiva vlakna pomažu u snižavanju razine kolesterola u krvi i sprječavaju ravoj bolesti srca i krvožilnog sustava.
5. Obilje vlakana omogućuje učinkovit rad crijeva, čime se smanjuje opasnost od razvoja divertikula (abnormalna izbočenja na stijenci crijeva) i hemeroida. Učinkovit rad crijeva potiče brzo odstranjivanje otpadnih tvari iz tijela, dakle štetnih supstancija koje su možda pojedene zajedno s hranom.
6. Vlakna potiču rast korisnih bakterija u crijevima. Te bakterije stvaraju kiselu sredinu u crijevima i opskrbljuju tijelo korisnim masnim kiselinama od kojih neke djeluju protiv raka.
7. Topiva su vlakna veoma korisna za liječenje sindroma nadraženih crijeva (IBS)-stanja od kojeg pati sve veći broj ljudi.
8. Neke vrste vlakana (npr. sluz iz graha i graška, pektin iz voća i agar iz nekih vrsta morskih algi) pomažu u odstranjivanju otrovnih tvari iz tijela tako da ih vežu uza se i time sprječavaju njihovu apsorpciju.
Općenito bi odrasle osobe trebale svakog dana pojesti oko 30g vlakna, što nije nimalo teško ako se jedu žitarice, integralni kruh, smeđa riža, integralna tjestenina, mahunarke, povrće, voće i salate. Smatra se da je dobro za zdravlje dnevno potrebno najmanje pet obroka voća i povrća.
Izvor: knjiga Jedi dobro, osjećaj se dobro!
Vlakna ima više vrsta, ovisno o biljnoj vrsti od koje potječu. Jedna je od najčešćih vrsta celuloza tj. glavni sastojak stanične stijenke biljaka. U dobre izvore vlakana spadaju namirnice koje sadrže pšenične mekinje, primjerice integralno brašno i kruh, integralna tjestenina i smeđa riža.
Celuloza je neotopivo vlakno, što znači da se ne razgrađuje u vodi. Veže se uz vodu i daje masu otpadnim proizvodima probavnog procesa te tako potiče peristaliku crijeva. Druge vrste vlakana poput pektina (nalazi se u voću, agrumima, povrću itd). i poluceluloze (nalazi se u zobenim mekinjama, sjemenkama, grašku, grahu, žitaricama, povrću i voću) topive su u vodi. Od tih vlakana nastaje tvar slična gelu koja uza se veže kolesterol. Ta vlakna potiču duže zadržavanje hrne u želucu, čime se produžuju vrijeme razgradnje i apsorpacije hranjivih tvari.
Poluceluloza je važan izvor korisnih masnih kiselina i daje energiju stanicama koje se nalaze u stijenci debelog crijeva te tako štiti od određenih vrsta raka. Dobro znani izvor poluceluloze je zobena kaša. Ustanovljeno je da jedenje zobene kaše za doručak omogućuje dovoljno energije i bitno snižava razinu kolesterola u krvi.
Korisni djelovanje vlakana može se ukratko sažeti kao što slijedi:
1. Prisutnost vlakana u hrani zahtijeva duže žvakanje i usporava jedenje pa se stoga ranije stječe dojam sitosti, tako da ne postoji opasnost od jedenja prevelike količine hrane. To znači da se konzumiranjem namirnica vlaknima smanjuje unos kalorija a time i debljanje.
2. Vlakna potiču duže zadržavanje hrane u želucu i postupno prelaženje u crijeva. Time se smanjuje opasnost od naglog porasta razine šećera u krvi, do čega dolazi za vrijeme probave. To je veoma važno za prevenciju i liječenje dijabetesa melitusa.
3. Prisutnost vlakana potiče oslobađanje probavnih enzima i regulatornih hormona iz gušterače.
4. Topiva vlakna pomažu u snižavanju razine kolesterola u krvi i sprječavaju ravoj bolesti srca i krvožilnog sustava.
5. Obilje vlakana omogućuje učinkovit rad crijeva, čime se smanjuje opasnost od razvoja divertikula (abnormalna izbočenja na stijenci crijeva) i hemeroida. Učinkovit rad crijeva potiče brzo odstranjivanje otpadnih tvari iz tijela, dakle štetnih supstancija koje su možda pojedene zajedno s hranom.
6. Vlakna potiču rast korisnih bakterija u crijevima. Te bakterije stvaraju kiselu sredinu u crijevima i opskrbljuju tijelo korisnim masnim kiselinama od kojih neke djeluju protiv raka.
7. Topiva su vlakna veoma korisna za liječenje sindroma nadraženih crijeva (IBS)-stanja od kojeg pati sve veći broj ljudi.
8. Neke vrste vlakana (npr. sluz iz graha i graška, pektin iz voća i agar iz nekih vrsta morskih algi) pomažu u odstranjivanju otrovnih tvari iz tijela tako da ih vežu uza se i time sprječavaju njihovu apsorpciju.
Općenito bi odrasle osobe trebale svakog dana pojesti oko 30g vlakna, što nije nimalo teško ako se jedu žitarice, integralni kruh, smeđa riža, integralna tjestenina, mahunarke, povrće, voće i salate. Smatra se da je dobro za zdravlje dnevno potrebno najmanje pet obroka voća i povrća.
Izvor: knjiga Jedi dobro, osjećaj se dobro!
Comment