Tweet
Body building je planski, sustavni i trajni proces hipertrofije, definicije muskulaturnog sustava i tjelesne simetrije.
Počeci body buildinga sežu u 19. stoljeće, kada je počelo veće zanimanje za mišićav izgled tijela po uzoru na stare Grke. Na treningu u teretani, izvode se vježbe s utezima i na posebno oblikovanim spravama s ciljem stimuliranja rasta mišićne mase. Za rast i obnovu mišića je iznimno važna prehrana s dovoljnim brojem kalorija, s mnogo manjih obroka tijekom dana, da se potakne metabolizam, olakša apsorpcija hrane i održi stalna razina šećera u krvi. Bjelančevine su odgovorne za rast i obnovu mišića, a ugljikohidrati nadoknađuju gubitak energije uslijed treninga. Često se koriste i dodaci prehrani poput koncentrata bjelančevina u prahu, vitaminskih pripravaka, omega-3 kiselina, kreatina i različitih aminokiselina poput glutamina.
Bjelančevine ili proteini su uz vodu, najvažnije tvari u tijelu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih tijelesnih tkiva. Glavni su izvor tvari za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutarnjih organa, uključujuči srce i mozak. Sastavni su dijelovi svake stanice koja čini osnovu života na Zemlji.
Građa bjelančevina
Bjelančevine su kemijske tvari koje upravljaju svim životnim procesima stanice, osim jednog - one se ne mogu same umnažati. Građene su od dvadesetak različitih aminokiselina, međusobno povezanih poput karika u lancu. Redoslijed i broj tih karika određuje specifične karakteristike svake bjelančevine. U biosferi je broj različitih molekula bjelančevina neograničen, no u jednoj stanici neke vrste ih može biti oko tisuću. Određena smjesa različitih molekula bjelančevina upravlja svim biološkim funkcijama određene stanice i specifična je za određenu vrstu živog organizma (npr. za amarilis, krumpir, vjevericu, purana i medvjeda). Promjenom redoslijeda samo jedne karike u lancu nastati će nova bjelančevina, potpuno novih osobina. Dakle, za neku specifičnu vrstu živog bića, osnovno je odabrati redoslijed karika (aminokiselina) u lancu bjelančevina, kao i pravu smjesu za tu vrstu specifičnih bjelančevina. Tu zadaću ima DNA.
Aminokiseline u bjelančevinama mogu biti dvovrsne:
* esencijalne aminokiseline koje se ne mogu samostalno obnavljati u organizmu, pa ih moramo uzimati putem hrane.
* neesencijalne aminokiseline koje se mogu u organizmu stvoriti ili iz ugljikohidrata ili iz esencijalnih aminokiselina.
Ribosomi su "tvornice bjelančevina". U njima se povezuju karike (aminokiseline) u polipeptidski lanac molekule bjelančevine. Tako nastala bjelančevina preuzima namijenjenu joj zadaću izgradnje određenih struktura, katalizatora određenih metaboličkih procesa ili stvaratelja mehanokemijske energije potrebne, recimo, za pokretanje krila leptira.
Funkcija bjelančevina
Proteini, ovisno o svojoj građi, provode čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma. Prva i osnovna zadaća proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja. Za bilo koji dio našeg tijela koji prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove tjelesne stanice, koje trebaju proteine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajuće funkcije. Ovisno o dobi i spolu potrebe za bjelančevinama se znatno mijenjaju.
Druga velika zadaća proteina je nadomještavanje oštećenih i odumrlih stanica. Stanice koje trebaju uobičajeni nadomjestak jesu između ostalih: stanice krvi, bubrega, jetre, mišića, te naravno stanice kose, nokti, zubi i kosti.
Također, one su potrebne tijelu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekule koje ubrzavaju biokemijske procese i zaslužne su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biokemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i protutijela (molekule koje su proizvod imunološkog sustava oragnizma i odgovorne su za obranu od stranih tvari, bakterija i virusa).
Proteini grade i veliki dio molekule hemoglobina - tvari koja prenosi kisik našim tijelom i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim stanicama u kojima se taj ciklus odvija.
Bjelančevine u prehrani
Proteini ili bjelančevine nalaze se u raznim vrstama prehrambenih namirnica. Može se gotovo reći da su u većim ili manjim količinama zastupljeni u svoj hrani osim u rafiniranim šećerima i mastima. Hrana životinjskog podrijetla poput mesa, riba, jaja (bjelanjak), mlijeka, jogurta i sira dobar su izvor proteina u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Biljne bjelančevine nalaze se u mahunarkama i žitaricama, grahu, leći, pšenici, riži, kukuruzu, ječmu, zobi, raži, veću količinu bjelančevina ima soja. Osim što sadrže mnogo bjelančevina, te su namirnice izvor svih esencijalnih aminokiselina.
Podjela bjelančevina
Po složenosti
* Jednostavne (proteini) – sastavljene samo od aminokiselina (npr.: histoni i protamini
* Složene (proteidi) – sastoje se od proteinskog (polipeptidni lanac) i neproteinskog dijela; glikoprotein, nukleoprotein, kromoprotein (hemoglobin + Fe, hemocijanin + Cu), različiti enzimi
Po vrsti
* Strukturni – oblikuju kosti, mišiće, korijenje, listove,
* Hormoni – reguliraju metaboličke procese u organizmu (neki hormoni su proteini, neki steroidi)
* Antitijela (imunoglobulini) – obrambeni proteini
* Prijenosne bjelančevine – prenose druge tvari; naprimjer: hemoglobin prenosi O2
* Enzimi – ubrzavaju i kataliziraju kemijske reakcije u organizmu
* Fibrilni – strukturni proteini u animalnom tkivu, netopljivi u vodi; keratin (kosa), kolagen (tetive), fibroin (svila), miozin (mišići)
* Globularni – kompleksna struktura, topljivi u vodi, osjetljivi na promjene temperature; enzimi, antitijela, hemoglobin, albumin
Po funkciji
* Strukturni
* Regulatori
* Izvor energije
KREATIN je organski spoj koji sadrži dušik, u tijelu kralježnjaka sudjeluje u opskrbi energijom mišića. Spoje je 1832.g. u poprečnoprugastim mišićima otkrio Michel Eugène Chevreul.
Kod ljudi i životinja, oko polovine kreatina potiče iz hrane (najviše svježe meso, jer povrće ne sadrži kreatin). Kod ljudi oko polovine kreatina se biosintetizira iz tri različite aminokiseline: arginin, glicin, metionin. Oko 95% kreatina se pohranjuje u skeletnim mišićima.
U kemijskom smislu, aminokiseline su molekule koje sadrže amino grupu (-NH2) i karboksilnu grupu (-COOH). Njihova glavna biološka uloga je izgradnja bjelančevina, iako postoje i aminokiseline koje ne ulaze u sastav bjelančevina i nazivaju se neproteinske aminokiseline (npr. ß-alanin, ornitin i citrulin).
Aminokiseline su prirodni spojevi koji u prirodi rijetko dolaze u slobodnom stanju. Uglavnom su međusobno povezane čineći makromolekule peptida i proteina. U proteinima se nalazi samo dvadeset vrsta aminokiselina. Sve su one, osim prolina, α-aminokiseline jer su amino i karboksilne grupe vezane za isti, α-atom ugljika. Osim amino i karboksilne grupe, strukturu aminokiselina određuje i bočni lanac koji se naziva i ostatak i obilježava se sa R.
Iako se aminokiselinama mogu dati sustavna imena npr. a-aminooctena kiselina, uobičajno je da se upotrebljavaju trivijalna imena koja su jednostavnija. R-grupe sadrže karakteristične osobine pojedinih aminokiselina, i mogu ih činiti alifatski ili aromatski bočni lanci koji mogu sadržati druge reaktivne grupe, mogu biti više ili manje polarne, hidrofilne ili hidrofobne, bazične ili kisele. R može biti atom vodika, alkilna skupina, aromatski prsten ili heterociklički prsten.
R - skupina predstavlja osnovu za podijelu aminokiselina:
1. Aminokiseline nepolarne R-skupine: (alanin, valin, leucin, izoleucin, prolin, fenilalanin, triptofan, metionin).
2. Aminokiseline polarne R-skupine (-ON, -ЅN, -SONH2). Ove grupe omogućuju formiranje vodikovih veza koje su osnova za formiranje viših oblika organizacije aminokiselina u molekulima proteina: (glicin, serin, treonin, cistein, tirozin, asparagin, glutamin).
3. Aminokiseline sa kiselom R-skupinom (sa negativno naelektriziranim bočnim lancima): (asparaginska kiselina i glutaminska kiselina).
4. Aminokiseline sa bazičnom R-skupinom (sa pozitivno naelektriziranim bočnim lancima): (lizin, arginin, histidin).
Jedna od osnovnih podjela aminokiselina je i na desne i lijeve aminokiseline, a odnosi se na položaj amino grupe u odnosu na ostatak lanca.
Uloga [uredi]
Najvažnija kemijska reakcija aminokiselina je formiranje peptidne veze koja omogućava povezivanje dvije aminokiseline i stvaranje lanca aminokiselina (peptidi i proteini). Peptidna veza je veza između karboksilne grupe jedne aminokiseline i amino grupe druge aminokiseline, u kojoj se atom ugljika veže za atom dušika uz oslobađanje molekula vode.
Esencijalne i neesencijalne
U sastav čovjekovog organizma ulazi ukupno 20 aminokiselina. 10 od njih se mogu izgraditi u samom organizmu, dok je preostalih 10 neophodno unijeti kroz ishranu. Aminokiseline koje čovjekov organizam nije u stanju napraviti, a neophodne su za njegovo funkcioniranje se nazivaju esencijalne aminokiseline.
Esencijalne:
* Arginin
* Histidin
* Leucin
* Izoleucin
* Lizin
* Metionin
* Fenilalanin
* Treonin
* Triptofan
* Valin
Neesencijalne:
* Alanin
* Asparagin
* Asparaginska kiselina
* Cistein
* Glutaminska kiselina
* Glutamin
* Glicin
* Prolin
* Serin
* Tirozin
Počeci body buildinga sežu u 19. stoljeće, kada je počelo veće zanimanje za mišićav izgled tijela po uzoru na stare Grke. Na treningu u teretani, izvode se vježbe s utezima i na posebno oblikovanim spravama s ciljem stimuliranja rasta mišićne mase. Za rast i obnovu mišića je iznimno važna prehrana s dovoljnim brojem kalorija, s mnogo manjih obroka tijekom dana, da se potakne metabolizam, olakša apsorpcija hrane i održi stalna razina šećera u krvi. Bjelančevine su odgovorne za rast i obnovu mišića, a ugljikohidrati nadoknađuju gubitak energije uslijed treninga. Često se koriste i dodaci prehrani poput koncentrata bjelančevina u prahu, vitaminskih pripravaka, omega-3 kiselina, kreatina i različitih aminokiselina poput glutamina.
Bjelančevine ili proteini su uz vodu, najvažnije tvari u tijelu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih tijelesnih tkiva. Glavni su izvor tvari za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutarnjih organa, uključujuči srce i mozak. Sastavni su dijelovi svake stanice koja čini osnovu života na Zemlji.
Građa bjelančevina
Bjelančevine su kemijske tvari koje upravljaju svim životnim procesima stanice, osim jednog - one se ne mogu same umnažati. Građene su od dvadesetak različitih aminokiselina, međusobno povezanih poput karika u lancu. Redoslijed i broj tih karika određuje specifične karakteristike svake bjelančevine. U biosferi je broj različitih molekula bjelančevina neograničen, no u jednoj stanici neke vrste ih može biti oko tisuću. Određena smjesa različitih molekula bjelančevina upravlja svim biološkim funkcijama određene stanice i specifična je za određenu vrstu živog organizma (npr. za amarilis, krumpir, vjevericu, purana i medvjeda). Promjenom redoslijeda samo jedne karike u lancu nastati će nova bjelančevina, potpuno novih osobina. Dakle, za neku specifičnu vrstu živog bića, osnovno je odabrati redoslijed karika (aminokiselina) u lancu bjelančevina, kao i pravu smjesu za tu vrstu specifičnih bjelančevina. Tu zadaću ima DNA.
Aminokiseline u bjelančevinama mogu biti dvovrsne:
* esencijalne aminokiseline koje se ne mogu samostalno obnavljati u organizmu, pa ih moramo uzimati putem hrane.
* neesencijalne aminokiseline koje se mogu u organizmu stvoriti ili iz ugljikohidrata ili iz esencijalnih aminokiselina.
Ribosomi su "tvornice bjelančevina". U njima se povezuju karike (aminokiseline) u polipeptidski lanac molekule bjelančevine. Tako nastala bjelančevina preuzima namijenjenu joj zadaću izgradnje određenih struktura, katalizatora određenih metaboličkih procesa ili stvaratelja mehanokemijske energije potrebne, recimo, za pokretanje krila leptira.
Funkcija bjelančevina
Proteini, ovisno o svojoj građi, provode čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma. Prva i osnovna zadaća proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja. Za bilo koji dio našeg tijela koji prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove tjelesne stanice, koje trebaju proteine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajuće funkcije. Ovisno o dobi i spolu potrebe za bjelančevinama se znatno mijenjaju.
Druga velika zadaća proteina je nadomještavanje oštećenih i odumrlih stanica. Stanice koje trebaju uobičajeni nadomjestak jesu između ostalih: stanice krvi, bubrega, jetre, mišića, te naravno stanice kose, nokti, zubi i kosti.
Također, one su potrebne tijelu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekule koje ubrzavaju biokemijske procese i zaslužne su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biokemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i protutijela (molekule koje su proizvod imunološkog sustava oragnizma i odgovorne su za obranu od stranih tvari, bakterija i virusa).
Proteini grade i veliki dio molekule hemoglobina - tvari koja prenosi kisik našim tijelom i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim stanicama u kojima se taj ciklus odvija.
Bjelančevine u prehrani
Proteini ili bjelančevine nalaze se u raznim vrstama prehrambenih namirnica. Može se gotovo reći da su u većim ili manjim količinama zastupljeni u svoj hrani osim u rafiniranim šećerima i mastima. Hrana životinjskog podrijetla poput mesa, riba, jaja (bjelanjak), mlijeka, jogurta i sira dobar su izvor proteina u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Biljne bjelančevine nalaze se u mahunarkama i žitaricama, grahu, leći, pšenici, riži, kukuruzu, ječmu, zobi, raži, veću količinu bjelančevina ima soja. Osim što sadrže mnogo bjelančevina, te su namirnice izvor svih esencijalnih aminokiselina.
Podjela bjelančevina
Po složenosti
* Jednostavne (proteini) – sastavljene samo od aminokiselina (npr.: histoni i protamini
* Složene (proteidi) – sastoje se od proteinskog (polipeptidni lanac) i neproteinskog dijela; glikoprotein, nukleoprotein, kromoprotein (hemoglobin + Fe, hemocijanin + Cu), različiti enzimi
Po vrsti
* Strukturni – oblikuju kosti, mišiće, korijenje, listove,
* Hormoni – reguliraju metaboličke procese u organizmu (neki hormoni su proteini, neki steroidi)
* Antitijela (imunoglobulini) – obrambeni proteini
* Prijenosne bjelančevine – prenose druge tvari; naprimjer: hemoglobin prenosi O2
* Enzimi – ubrzavaju i kataliziraju kemijske reakcije u organizmu
* Fibrilni – strukturni proteini u animalnom tkivu, netopljivi u vodi; keratin (kosa), kolagen (tetive), fibroin (svila), miozin (mišići)
* Globularni – kompleksna struktura, topljivi u vodi, osjetljivi na promjene temperature; enzimi, antitijela, hemoglobin, albumin
Po funkciji
* Strukturni
* Regulatori
* Izvor energije
KREATIN je organski spoj koji sadrži dušik, u tijelu kralježnjaka sudjeluje u opskrbi energijom mišića. Spoje je 1832.g. u poprečnoprugastim mišićima otkrio Michel Eugène Chevreul.
Kod ljudi i životinja, oko polovine kreatina potiče iz hrane (najviše svježe meso, jer povrće ne sadrži kreatin). Kod ljudi oko polovine kreatina se biosintetizira iz tri različite aminokiseline: arginin, glicin, metionin. Oko 95% kreatina se pohranjuje u skeletnim mišićima.
U kemijskom smislu, aminokiseline su molekule koje sadrže amino grupu (-NH2) i karboksilnu grupu (-COOH). Njihova glavna biološka uloga je izgradnja bjelančevina, iako postoje i aminokiseline koje ne ulaze u sastav bjelančevina i nazivaju se neproteinske aminokiseline (npr. ß-alanin, ornitin i citrulin).
Aminokiseline su prirodni spojevi koji u prirodi rijetko dolaze u slobodnom stanju. Uglavnom su međusobno povezane čineći makromolekule peptida i proteina. U proteinima se nalazi samo dvadeset vrsta aminokiselina. Sve su one, osim prolina, α-aminokiseline jer su amino i karboksilne grupe vezane za isti, α-atom ugljika. Osim amino i karboksilne grupe, strukturu aminokiselina određuje i bočni lanac koji se naziva i ostatak i obilježava se sa R.
Iako se aminokiselinama mogu dati sustavna imena npr. a-aminooctena kiselina, uobičajno je da se upotrebljavaju trivijalna imena koja su jednostavnija. R-grupe sadrže karakteristične osobine pojedinih aminokiselina, i mogu ih činiti alifatski ili aromatski bočni lanci koji mogu sadržati druge reaktivne grupe, mogu biti više ili manje polarne, hidrofilne ili hidrofobne, bazične ili kisele. R može biti atom vodika, alkilna skupina, aromatski prsten ili heterociklički prsten.
R - skupina predstavlja osnovu za podijelu aminokiselina:
1. Aminokiseline nepolarne R-skupine: (alanin, valin, leucin, izoleucin, prolin, fenilalanin, triptofan, metionin).
2. Aminokiseline polarne R-skupine (-ON, -ЅN, -SONH2). Ove grupe omogućuju formiranje vodikovih veza koje su osnova za formiranje viših oblika organizacije aminokiselina u molekulima proteina: (glicin, serin, treonin, cistein, tirozin, asparagin, glutamin).
3. Aminokiseline sa kiselom R-skupinom (sa negativno naelektriziranim bočnim lancima): (asparaginska kiselina i glutaminska kiselina).
4. Aminokiseline sa bazičnom R-skupinom (sa pozitivno naelektriziranim bočnim lancima): (lizin, arginin, histidin).
Jedna od osnovnih podjela aminokiselina je i na desne i lijeve aminokiseline, a odnosi se na položaj amino grupe u odnosu na ostatak lanca.
Uloga [uredi]
Najvažnija kemijska reakcija aminokiselina je formiranje peptidne veze koja omogućava povezivanje dvije aminokiseline i stvaranje lanca aminokiselina (peptidi i proteini). Peptidna veza je veza između karboksilne grupe jedne aminokiseline i amino grupe druge aminokiseline, u kojoj se atom ugljika veže za atom dušika uz oslobađanje molekula vode.
Esencijalne i neesencijalne
U sastav čovjekovog organizma ulazi ukupno 20 aminokiselina. 10 od njih se mogu izgraditi u samom organizmu, dok je preostalih 10 neophodno unijeti kroz ishranu. Aminokiseline koje čovjekov organizam nije u stanju napraviti, a neophodne su za njegovo funkcioniranje se nazivaju esencijalne aminokiseline.
Esencijalne:
* Arginin
* Histidin
* Leucin
* Izoleucin
* Lizin
* Metionin
* Fenilalanin
* Treonin
* Triptofan
* Valin
Neesencijalne:
* Alanin
* Asparagin
* Asparaginska kiselina
* Cistein
* Glutaminska kiselina
* Glutamin
* Glicin
* Prolin
* Serin
* Tirozin
Comment