evo našao sam ovaj tekst na jednom forumu, pa da cujem vaša mišljenja o tome
1. dio: Glutamin
Broj studija, koje povezuju oralnu suplementaciju glutaminom i porast misicne mase, ili povecanu sintezu proteina ravan je nuli, dok je broj studija koje pokazuju da suplementacija glutaminom nema nikakav utjecaj na te dvije pojave dovoljno velik da se mogu izvuci neki zakljucci. U osnovi, dovoljna je slijedeca studija da zabije kolac u srce marketinske prevare zvane glutamin, s obzirom da zadovoljava sve kriterije: double-blind, placebo, odgovarajuca ciljna grupa i metoda:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/en...t=abstractplus
Evo sto kaze revizija studija o ucinkovitosti glutamina: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10678686
Kod utjecaja oralno suplementiranog glutamina na imunosustav situacija je nesto drukcija. Iako vecina studija pokazuje da ucinka nema, dio studija pokazuje ucinak, primjerice ova: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/en...,f1000m,isrctn
Studije vezane uz utjecaj na imunosustav kod sportskih aktivnosti nisu pokazale pozitivan ucinak, npr.:
http://journals.lww.com/acsm-msse/Ab...ges_in.13.aspx
Kao sto vidimo, enteralna suplementacija glutaminom ima ucinka u nekim ekstremnim situacijama.
Konacna nova sluzbena revizija ucinka glutamina razjasnjava vecinu dvojbi i interpretira rezultate:
http://www.annalsofintensivecare.com/content/1/1/25
Ukratko, poznato je slijedece:
1. Parenteralna (intravenozna) suplementacija glutaminom djeluje povoljno na imunosustav (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21658010)
2. Apsorpcija glutamina vrlo je slaba, a velik dio apsorbiranog glutamina deaminira u jetri.
Quote:
In the case of enteral glutamine supplementation, the kinetics is much less well characterized [27]. Overall, the uptake of crystalline or dipeptide glutamine is fast and occurs in the upper part of the jejunum [18,28]. Only a fraction of the absorbed glutamine can be recovered in the portal blood. This is indicative of elimination in the gut, most likely in the enterocytes and immune cells present there. From portal blood through the liver into the systemic circulation another fraction of the absorbed glutamine is utilized in the liver. Therefore, the so-called first "pass elimination" is substantial: 40-90%. It may be argued that this uptake is adequate, that the enterocytes and the immune cells actually are the targets for the endogenous glutamine production [22]. This is true, but at the same time, the complete uptake of the enterally administered glutamine in the upper part of the jejunum leaves the remaining part of the gastrointestinal tract unsupported by the enteral route.
3. Iz (2) slijedi da je povecanje koncentracije glutamina u krvi uslijed enteralne suplementacije slabo.
Povecanje kolicine glutamina djelomicno rjesavaju ovaj problem (no stvaraju problem za lisnicu), do odredjene granice, buduci da se glutamin natjece sa ostalim aminokiselinama za transportne mehanizme, tako da uz mega doziranje glutaminom dolazi do potencijalnih problema u apsorpciji adekvatne kolicine drugih aminokiselina, sto znaci vise stete nego koristi (naglasavam: ako stanici nisu dostupne SVE esencijalne aminokiseline u dovoljnoj kolicini, sinteze proteina, odnosno funkcije nema) u realnoj situaciji kad se glutamin uzima sa hranom (a samog ga iz navedenog razloga nema smisla uzimati).
4. Pozitivni rezultati u studijama, kao i anegdota koju si naveo (Ve i njene ekstremne pripreme, predpostavljam uz vrlo nizak unos ugljikohidrata, a i vegetarijansku prehranu -> nizak unos glutamina jer se ne jede meso) imaju jednu zajednicku tocku. Rijec je o ekstremnim situacijama podhranjenosti i nedostatka glutamina u stanicama i krvi (moze se predpostaviti da je u takvim slucajevima apsorpcija glutamina u krv bliza gornjoj granici od 60%). Ono sto je zajednicko tim situacijama je ekstremno visoka razina kortizola u krvi. Jos jedna situacija, koja odgovara obiljezjima u kojoj bi glutamin mogao koristiti je razdoblje PCT.
Prema tome, jedini koji bi (uz oboljele od karcinoma, opeklina, sepse, postoperativne rekonvalescente i sl.) mogli (ovdje ocito ogromnu ulogu imaju individualne varijacije u probavnom sustavu) imati korist od oralne suplementacije su natjecatelji u ekstremnoj fazi dijete bez ugljikohidrata i korisnici AAS u post-ciklusnoj fazi. Za ostale, korist je jednaka nuli. Bez obzira na zablude mnogih, ne postoji toliko intenzivan trening da bi nekoga doveo u takvo ekstremno stanje (tada to vise nije trening, nego ciljano ostecenje organizma) da opravda suplementaciju glutaminom. U navedenim slucajevima, parenteralni nacin primjene glutamina dao bi vece ucinke i eliminirao dvojbe vezane uz apsorpciju.
5. Postavlja se pitanje postoji li ucinkovitija i ekonomski prihvatljivija alternativa za gore opisane situacije. Prema teoriji BCAA su esencijalne aminokiseline, te su ionako nuzne u prehrani, za razliku od glutamina, BCAA poticu sintezu glutamina, leucin potjece sintezu proteina,a izoleucin i valin djeluju antikatabolicki, a apsorpcija BCAA u krv je vrlo efikasna.
Prema prakticnim rezultatima, uzimanje BCAA je snazno dominantna strategija u odnosu na uzimanje glutamina. Kao i za glutamin, postoje indikacije ucinkovitosti u slucajevima kirurskih pacijenata i pacijenata koji boluju od tumora (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16365105), u slucajevima opeklinama, traume i sepse (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16365104).
Za nas je bitniji dokazan pozitivan ucinak na imunosustav, oporavak (ukljucujuci i popravak ostecenja misicnih vlakana) u slucaju sportskih aktivnosti:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18974721
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20601741
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20300014 (ukljucuje utjecaj na razine hormona poslije aktivnosti)
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20087302
Utjecaj na topljenje masti:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21297567
itd.
Usporedba utjecaja oralne suplementacije BCAA i glutamina na koncentraciju tih aminokiselina u krvi:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19015870
Ne treba zanemariti cinjenicu da se jedenjem mesa u organizam unose velike kolicine glutamina. Kod vegetarijanske prehrane je stvar drukcija, no organizam sam sintetizira potreban glutamin iz drugih aminokiselina, osim u vec navedenim ekstremnim slucajevima kada je sinteza glutamina inhibirana.
Zakljucak:
Iz perspektive ucinkovitosti, suplementacija glutaminom kod zdravih osoba je opravdana samo u ekstremnim slucajevima kronicno povisenog kortizola: u slucaju natjecateljske dijete s vrlo niskim unosom ugljikohidrata i velikom kalorijskom restrikcijom i u slucaju prestanka AAS ciklusa. Iz perspektive ekonomicnosti, suplementacija glutaminom nema opravdanja, jer suplementacija BCAA postize isti ucinak (jedino bi slucaj PCT trebalo detaljno ispitati, cisto zbog nedostatka podataka), uz dodatne pogodnosti.
To su cinjenice, a ostalo su placebo ucinak, marketing i demagogija.
P.S.
Ovo ne znaci preporuku za suplementaciju BCAA ili protiv nje (u tu svrhu treba promotriti suplementaciju BCAA u okviru BB prehrane, gdje je unos BCAA putem hrane relativno visok), vec jednostavno demonstraciju iracionalnosti suplementiranja glutamina putem prikaza snazno dominantne strategije.
1. dio: Glutamin
Broj studija, koje povezuju oralnu suplementaciju glutaminom i porast misicne mase, ili povecanu sintezu proteina ravan je nuli, dok je broj studija koje pokazuju da suplementacija glutaminom nema nikakav utjecaj na te dvije pojave dovoljno velik da se mogu izvuci neki zakljucci. U osnovi, dovoljna je slijedeca studija da zabije kolac u srce marketinske prevare zvane glutamin, s obzirom da zadovoljava sve kriterije: double-blind, placebo, odgovarajuca ciljna grupa i metoda:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/en...t=abstractplus
Evo sto kaze revizija studija o ucinkovitosti glutamina: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10678686
Kod utjecaja oralno suplementiranog glutamina na imunosustav situacija je nesto drukcija. Iako vecina studija pokazuje da ucinka nema, dio studija pokazuje ucinak, primjerice ova: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/en...,f1000m,isrctn
Studije vezane uz utjecaj na imunosustav kod sportskih aktivnosti nisu pokazale pozitivan ucinak, npr.:
http://journals.lww.com/acsm-msse/Ab...ges_in.13.aspx
Kao sto vidimo, enteralna suplementacija glutaminom ima ucinka u nekim ekstremnim situacijama.
Konacna nova sluzbena revizija ucinka glutamina razjasnjava vecinu dvojbi i interpretira rezultate:
http://www.annalsofintensivecare.com/content/1/1/25
Ukratko, poznato je slijedece:
1. Parenteralna (intravenozna) suplementacija glutaminom djeluje povoljno na imunosustav (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21658010)
2. Apsorpcija glutamina vrlo je slaba, a velik dio apsorbiranog glutamina deaminira u jetri.
Quote:
In the case of enteral glutamine supplementation, the kinetics is much less well characterized [27]. Overall, the uptake of crystalline or dipeptide glutamine is fast and occurs in the upper part of the jejunum [18,28]. Only a fraction of the absorbed glutamine can be recovered in the portal blood. This is indicative of elimination in the gut, most likely in the enterocytes and immune cells present there. From portal blood through the liver into the systemic circulation another fraction of the absorbed glutamine is utilized in the liver. Therefore, the so-called first "pass elimination" is substantial: 40-90%. It may be argued that this uptake is adequate, that the enterocytes and the immune cells actually are the targets for the endogenous glutamine production [22]. This is true, but at the same time, the complete uptake of the enterally administered glutamine in the upper part of the jejunum leaves the remaining part of the gastrointestinal tract unsupported by the enteral route.
3. Iz (2) slijedi da je povecanje koncentracije glutamina u krvi uslijed enteralne suplementacije slabo.
Povecanje kolicine glutamina djelomicno rjesavaju ovaj problem (no stvaraju problem za lisnicu), do odredjene granice, buduci da se glutamin natjece sa ostalim aminokiselinama za transportne mehanizme, tako da uz mega doziranje glutaminom dolazi do potencijalnih problema u apsorpciji adekvatne kolicine drugih aminokiselina, sto znaci vise stete nego koristi (naglasavam: ako stanici nisu dostupne SVE esencijalne aminokiseline u dovoljnoj kolicini, sinteze proteina, odnosno funkcije nema) u realnoj situaciji kad se glutamin uzima sa hranom (a samog ga iz navedenog razloga nema smisla uzimati).
4. Pozitivni rezultati u studijama, kao i anegdota koju si naveo (Ve i njene ekstremne pripreme, predpostavljam uz vrlo nizak unos ugljikohidrata, a i vegetarijansku prehranu -> nizak unos glutamina jer se ne jede meso) imaju jednu zajednicku tocku. Rijec je o ekstremnim situacijama podhranjenosti i nedostatka glutamina u stanicama i krvi (moze se predpostaviti da je u takvim slucajevima apsorpcija glutamina u krv bliza gornjoj granici od 60%). Ono sto je zajednicko tim situacijama je ekstremno visoka razina kortizola u krvi. Jos jedna situacija, koja odgovara obiljezjima u kojoj bi glutamin mogao koristiti je razdoblje PCT.
Prema tome, jedini koji bi (uz oboljele od karcinoma, opeklina, sepse, postoperativne rekonvalescente i sl.) mogli (ovdje ocito ogromnu ulogu imaju individualne varijacije u probavnom sustavu) imati korist od oralne suplementacije su natjecatelji u ekstremnoj fazi dijete bez ugljikohidrata i korisnici AAS u post-ciklusnoj fazi. Za ostale, korist je jednaka nuli. Bez obzira na zablude mnogih, ne postoji toliko intenzivan trening da bi nekoga doveo u takvo ekstremno stanje (tada to vise nije trening, nego ciljano ostecenje organizma) da opravda suplementaciju glutaminom. U navedenim slucajevima, parenteralni nacin primjene glutamina dao bi vece ucinke i eliminirao dvojbe vezane uz apsorpciju.
5. Postavlja se pitanje postoji li ucinkovitija i ekonomski prihvatljivija alternativa za gore opisane situacije. Prema teoriji BCAA su esencijalne aminokiseline, te su ionako nuzne u prehrani, za razliku od glutamina, BCAA poticu sintezu glutamina, leucin potjece sintezu proteina,a izoleucin i valin djeluju antikatabolicki, a apsorpcija BCAA u krv je vrlo efikasna.
Prema prakticnim rezultatima, uzimanje BCAA je snazno dominantna strategija u odnosu na uzimanje glutamina. Kao i za glutamin, postoje indikacije ucinkovitosti u slucajevima kirurskih pacijenata i pacijenata koji boluju od tumora (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16365105), u slucajevima opeklinama, traume i sepse (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16365104).
Za nas je bitniji dokazan pozitivan ucinak na imunosustav, oporavak (ukljucujuci i popravak ostecenja misicnih vlakana) u slucaju sportskih aktivnosti:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18974721
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20601741
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20300014 (ukljucuje utjecaj na razine hormona poslije aktivnosti)
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20087302
Utjecaj na topljenje masti:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21297567
itd.
Usporedba utjecaja oralne suplementacije BCAA i glutamina na koncentraciju tih aminokiselina u krvi:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19015870
Ne treba zanemariti cinjenicu da se jedenjem mesa u organizam unose velike kolicine glutamina. Kod vegetarijanske prehrane je stvar drukcija, no organizam sam sintetizira potreban glutamin iz drugih aminokiselina, osim u vec navedenim ekstremnim slucajevima kada je sinteza glutamina inhibirana.
Zakljucak:
Iz perspektive ucinkovitosti, suplementacija glutaminom kod zdravih osoba je opravdana samo u ekstremnim slucajevima kronicno povisenog kortizola: u slucaju natjecateljske dijete s vrlo niskim unosom ugljikohidrata i velikom kalorijskom restrikcijom i u slucaju prestanka AAS ciklusa. Iz perspektive ekonomicnosti, suplementacija glutaminom nema opravdanja, jer suplementacija BCAA postize isti ucinak (jedino bi slucaj PCT trebalo detaljno ispitati, cisto zbog nedostatka podataka), uz dodatne pogodnosti.
To su cinjenice, a ostalo su placebo ucinak, marketing i demagogija.
P.S.
Ovo ne znaci preporuku za suplementaciju BCAA ili protiv nje (u tu svrhu treba promotriti suplementaciju BCAA u okviru BB prehrane, gdje je unos BCAA putem hrane relativno visok), vec jednostavno demonstraciju iracionalnosti suplementiranja glutamina putem prikaza snazno dominantne strategije.
Comment