Tweet
Dragi forumaši
Evo,prvi put da sam i ja u životu malo teže zabrljao.Da vam se ispovjedim,pa ako bude netko imao volje čitati,odgovoriti ili eventualno dati kakav savjet,slobodno to nek i učini.Naime, za Valentinovo u našoj školi postoji kutija u koju se ubacuju pisma,ljubavna,tak da nam život bude malo zanimljiviji.Ja sam iz zezancije došao na ideju da bi bilo dobro pisati jednoj,pa ne baš tako lijepoj curi.Napisao sam 12 "ljubavnih" poruka u kojima sam vulgarno aludirao na seksualnost i emocije.Naime,u igri su bila još 4 moja frenda,pa samo skupa to pisai još tekući dan(ponedjeljak) i smijali se tome.Cura je dobila pisma i bila je jako povrijeđena.Plakala je.Roditelji su došli u školu,bila je jako tužna.Naravno,po rukopisu iz zadaćnice su nas otkrili i mene su prvog pozvali sa 6. sata u utorak.Došao sam u prostorije ravnateljice gdje su me čekale psihologica,moja raska,ravnateljica i raska od oštećene cure.Teško je to bilo,prvo nisam htio priznati,ali na kraju,slomljen,ipak sam priznao,s tim da sam naveo još neku jako intimnu stvar za koju sam u ondašnjem trenutku smatrao da je indirektno povezana s tim slanjem pisama.Pokajao sam se,zatražio da dovedu tu curu.Bila je povrijeđena,derala se na mene,ali mi je oprostila.Shvatio sam da uopće nije ni tako loša.Razgovarali smo nasamo i zagrlio sam je.Rekla mi je da sam dobar dečko i da pazim da se takve stvari više ne ponavljaju.Obećao sam joj da ne budu.U isto vrijeme,moja 2 frenda su bila na razgovoru kod pedagoga,dok za ostala 2 nisu znali tko su,ali su znali da postoje.Naime,tu se rađa još veći problem.Došli su na zadaćnice našeg razreda i otkrili su mene i još 2 frenda.Ja sam na kraju rekao da neću reći više ni riječi.Međutim,razrednica mi je rekla da će po rukopisima svejedno saznati tko je u igri i da ako priznam da će ti ljudi dobiti blaže kazne.Priznao sam,u namjeri da pomognem tim istim ljudima,da dobe manju kaznu.Od šoka sam se razbolio,dobio omanju upalu sinusa,ostao danas doma.Ljudi su u razredu posvađani,frendovi se na mene ljute jer sam ja cinkao ova zadnja dva i svi su u mene razočarani.Najprije svi frendovi,onda cijeli razred,onda i cijela škola.Ja sam odličan učenik,nikad nisam imao mrlju na ponašanju,nikad nisam napravio ništa tako loše.Sva reputacija i sve što sam gradio do onda izokrenulo mi se u 5 minuta.Ljudi iz razreda su okrenuti protiv mene.Ljdima u školi izgledam ko neki nabildani gad,krepil.Profesori će me definitivno obilježiti te će svaki moj pokret biti pod povećalom.Uvjerio m se,da su mi u ovoj situaciji najbolji prijatelji upravo moji roditelji i jedna cura,moaj cura,koja me ne osuđuje i koaj je stala iza mene.Svega sam se naslušao ovih 2 dana.Emotivno sam krhak.Glupo mi je da se ljudi iz razreda na mene ljute jer misle da sam cinkao,a nisam,fakat sam htio pomoći,a i bio sam u transu,emotivnom,tak da se nit pravilno ne sjećam što sam sve govorio dok su suze kretale u toj prostoriji,ravnateljičinom uredu.Tata mi je dao korisne savjete,pitao me,jesu li mi ti prijatelji,zapravo prijatelji?Zašto nisu priznali i stali uz mene kad mi je bilo teško.Pitao me,da su ti pravi prijatelji,misliš da bi shvatili u kakvoj si situaciji sada ili misliš da biti okrenuli leđa?Pitao me znam li da se u takvim,upravo ovakvim situacijama prijatelji poznaju.znam da je jako komplicirana situacija,da možda i ne shvaćate,ali svijet mi se ruši.Ne jedme pravilno zadnja 2 dana,strah me kontakata s ljudima...Jedini svijet podrške su mi zaista roditelji i Petra,koja se također pokazala kao prava prijateljica,stala iza mene,izrazila podršku...
Evo,prvi put da sam i ja u životu malo teže zabrljao.Da vam se ispovjedim,pa ako bude netko imao volje čitati,odgovoriti ili eventualno dati kakav savjet,slobodno to nek i učini.Naime, za Valentinovo u našoj školi postoji kutija u koju se ubacuju pisma,ljubavna,tak da nam život bude malo zanimljiviji.Ja sam iz zezancije došao na ideju da bi bilo dobro pisati jednoj,pa ne baš tako lijepoj curi.Napisao sam 12 "ljubavnih" poruka u kojima sam vulgarno aludirao na seksualnost i emocije.Naime,u igri su bila još 4 moja frenda,pa samo skupa to pisai još tekući dan(ponedjeljak) i smijali se tome.Cura je dobila pisma i bila je jako povrijeđena.Plakala je.Roditelji su došli u školu,bila je jako tužna.Naravno,po rukopisu iz zadaćnice su nas otkrili i mene su prvog pozvali sa 6. sata u utorak.Došao sam u prostorije ravnateljice gdje su me čekale psihologica,moja raska,ravnateljica i raska od oštećene cure.Teško je to bilo,prvo nisam htio priznati,ali na kraju,slomljen,ipak sam priznao,s tim da sam naveo još neku jako intimnu stvar za koju sam u ondašnjem trenutku smatrao da je indirektno povezana s tim slanjem pisama.Pokajao sam se,zatražio da dovedu tu curu.Bila je povrijeđena,derala se na mene,ali mi je oprostila.Shvatio sam da uopće nije ni tako loša.Razgovarali smo nasamo i zagrlio sam je.Rekla mi je da sam dobar dečko i da pazim da se takve stvari više ne ponavljaju.Obećao sam joj da ne budu.U isto vrijeme,moja 2 frenda su bila na razgovoru kod pedagoga,dok za ostala 2 nisu znali tko su,ali su znali da postoje.Naime,tu se rađa još veći problem.Došli su na zadaćnice našeg razreda i otkrili su mene i još 2 frenda.Ja sam na kraju rekao da neću reći više ni riječi.Međutim,razrednica mi je rekla da će po rukopisima svejedno saznati tko je u igri i da ako priznam da će ti ljudi dobiti blaže kazne.Priznao sam,u namjeri da pomognem tim istim ljudima,da dobe manju kaznu.Od šoka sam se razbolio,dobio omanju upalu sinusa,ostao danas doma.Ljudi su u razredu posvađani,frendovi se na mene ljute jer sam ja cinkao ova zadnja dva i svi su u mene razočarani.Najprije svi frendovi,onda cijeli razred,onda i cijela škola.Ja sam odličan učenik,nikad nisam imao mrlju na ponašanju,nikad nisam napravio ništa tako loše.Sva reputacija i sve što sam gradio do onda izokrenulo mi se u 5 minuta.Ljudi iz razreda su okrenuti protiv mene.Ljdima u školi izgledam ko neki nabildani gad,krepil.Profesori će me definitivno obilježiti te će svaki moj pokret biti pod povećalom.Uvjerio m se,da su mi u ovoj situaciji najbolji prijatelji upravo moji roditelji i jedna cura,moaj cura,koja me ne osuđuje i koaj je stala iza mene.Svega sam se naslušao ovih 2 dana.Emotivno sam krhak.Glupo mi je da se ljudi iz razreda na mene ljute jer misle da sam cinkao,a nisam,fakat sam htio pomoći,a i bio sam u transu,emotivnom,tak da se nit pravilno ne sjećam što sam sve govorio dok su suze kretale u toj prostoriji,ravnateljičinom uredu.Tata mi je dao korisne savjete,pitao me,jesu li mi ti prijatelji,zapravo prijatelji?Zašto nisu priznali i stali uz mene kad mi je bilo teško.Pitao me,da su ti pravi prijatelji,misliš da bi shvatili u kakvoj si situaciji sada ili misliš da biti okrenuli leđa?Pitao me znam li da se u takvim,upravo ovakvim situacijama prijatelji poznaju.znam da je jako komplicirana situacija,da možda i ne shvaćate,ali svijet mi se ruši.Ne jedme pravilno zadnja 2 dana,strah me kontakata s ljudima...Jedini svijet podrške su mi zaista roditelji i Petra,koja se također pokazala kao prava prijateljica,stala iza mene,izrazila podršku...
Comment