Kung Fu
Kung Fu je krovni naziv za kineske borilacke vjestine. Sam termin je novijeg datuma i populariziran tek u 20. stoljecu - prijasnji naziv je Quan Fa (tehnike sakom).
Okvirno se stilovi Kung Fu-a dijele u 2 skupine:
Wai Jia ili "vanjski", "tvrdi" kung fu. Na primjer stilovi Shaolina, Bogomoljka (Tang Lang), Duga Saka (Cha Quan), Pet Predaka (Wu Ching), Stil obitelji Li (Li Gar) i slicno. Obicno imenovani prema zivotinji, mjestu ili obitelji koja je postala poznata po tome stilu.
Nei Jia ili "unutrasnji", "meki" stilovi. Najpoznatiji su Tai Chi (Velika Beskonacnost?), Ba Gua (Osam Trigrama?) i Xing Yi (Forma i Um). Manje poznati sistemi su Ba Ji (Osam Ekstrema) i Yi Quan (boks namjere). Imenovani su cesto prema kompliciranim filozofskim idejama, upitne su borbene vrijednosti i na zapad ih nosi val komercijalizacije i New-Ageisma. No u povijesti su se pokazali efikasnijim od vanjskih stilova, mada je tajna njihove primjene vjerojatno izgubljena ili nedostupna za javnost.
No, kao sto skoro svatko tko se ozbiljnije pozabavio borilackim vjestinama moze posvjedociti, podjela na tvrde i meke zavarava. Ne radi se o tvrdoci udarca ili tehnika vec o filozofskom pristupu. Tehnike "tvrde" skole mogu biti mekse of onih "meke" skole.
Druga klasifikacija kung fu-a se oslanja na geografske razlike.
Sjeverni u principu koristi duge, niske stavove, mnogo tehnika nogom i opcenito lice necemu sto bi laik prepoznao kao Tae Kwon Do.
Juzni koristi krace, vise stavove, teziste je na brzim i odsjecenim tehnikama rukom. Klasican primjer je Wing Chun.
Kung Fu je krovni naziv za kineske borilacke vjestine. Sam termin je novijeg datuma i populariziran tek u 20. stoljecu - prijasnji naziv je Quan Fa (tehnike sakom).
Okvirno se stilovi Kung Fu-a dijele u 2 skupine:
Wai Jia ili "vanjski", "tvrdi" kung fu. Na primjer stilovi Shaolina, Bogomoljka (Tang Lang), Duga Saka (Cha Quan), Pet Predaka (Wu Ching), Stil obitelji Li (Li Gar) i slicno. Obicno imenovani prema zivotinji, mjestu ili obitelji koja je postala poznata po tome stilu.
Nei Jia ili "unutrasnji", "meki" stilovi. Najpoznatiji su Tai Chi (Velika Beskonacnost?), Ba Gua (Osam Trigrama?) i Xing Yi (Forma i Um). Manje poznati sistemi su Ba Ji (Osam Ekstrema) i Yi Quan (boks namjere). Imenovani su cesto prema kompliciranim filozofskim idejama, upitne su borbene vrijednosti i na zapad ih nosi val komercijalizacije i New-Ageisma. No u povijesti su se pokazali efikasnijim od vanjskih stilova, mada je tajna njihove primjene vjerojatno izgubljena ili nedostupna za javnost.
No, kao sto skoro svatko tko se ozbiljnije pozabavio borilackim vjestinama moze posvjedociti, podjela na tvrde i meke zavarava. Ne radi se o tvrdoci udarca ili tehnika vec o filozofskom pristupu. Tehnike "tvrde" skole mogu biti mekse of onih "meke" skole.
Druga klasifikacija kung fu-a se oslanja na geografske razlike.
Sjeverni u principu koristi duge, niske stavove, mnogo tehnika nogom i opcenito lice necemu sto bi laik prepoznao kao Tae Kwon Do.
Juzni koristi krace, vise stavove, teziste je na brzim i odsjecenim tehnikama rukom. Klasican primjer je Wing Chun.
Comment