Tweet
Re: Dida, defka 2011.
Ovak, što se prehrane tiče, ove godine sam se držao najjednostavnije smjernice - jednostavno da budem u kcal deficitu samo pri P+UH obrocima. Masti što uleti kroz posni.
S defkom krenem tako da samo izbacim junk i tako radim 2-3 tjedna. Dakle i dalje jedem puno, ali nikakve slastice više nisu u igri. Takav start s defkom ima smisla ukoliko je masa bila dobro odrađena.
E onda je počelo polako rezanje kalorija - ovako odokativno. I kalorije sam rezao sve dok nisam došao na 150 grama UH dnevno. Ispod toga nisam išao. U zadnja dva mjeseca mi je 80% obroka bilo 100 grama raženog kruha (dvije šnite onog iz Lidla) i 250-300 grama posnog sira. Jedno vrijeme sam baš ludio za slatkim pa sam sav raženi zamijenio voćem. Tako da mi se dnevni unos UH znao svesti na 6-7 jabuka.
Uz sve to sam stalno jeo hrpu povrća, prvenstveno da napunim želudac nečim.
Pražnjenje/punjenje metodu sam ove godine skroz izbjegao i mislim da više nikad neću raditi po tom principu. Em nemam energije na treningu, em mi se punjenje uvijek svede na shitloading. Ovako sam fino pun energije, a i nemam potrebu za shitloadingom. Možda sam se dvaput na cijeloj defki preždero slatkog.
Također, taj ispražnjeni glikogen sam toliko želio izbjeći da bih, čim na treningu osjetim manjak snage (ukoliko bi se zaredalo par težih treninga za redom i glikogen bi se ispraznio), nakon treninga pojeo dva obroka bogata UH. Recimo 500 g tjestenine kroz dva obroka. To bi mi taman vratilo snagu i ne bih se ispraznio sljedećih par dana.
Također, kod cardia svake godine vidim da je ono što sam radio prošle godine bilo previše. Tako da mi je 90% cardia ove godine bilo hodanje do faksa i natrag (40 min u jednom smjeru). Skoro nikad na prazni želudac. Oko polovice defke sam počeo hodati i nakon teretane još 40 min. Tako da, ajde, kad zbrojiš je bilo sigurno sat i pol hodanja dnevno i trening u teretani više manje svaki dan. I jednom tjedno bih išao trčati s frendovima čisto da malo trčim.
Diuretike nisam nikakve koristio, imam dosta sreće da mi tijelo zadržava malo vode. S tim da pazim konstantno na omjer Na/K. Ne solim hranu osim onog nužnog i jedem puno povrća.
I ajde, zadnja dva tjedna defke su bila nešto radikalnija jer sam bio solo na moru i nisam se bavio ničime osim time da izbacim zadnje atome sala. Prehrana je bila ista, ali hodao sam sigurno 2-3 sata dnevno i odradio dva lagana fullbodyja (fullbody čisto zbog manjka prave teretane). Ali kažem, s tim sam možda izbacio 50-100 grama sala. I sad, nakon mjesec dana što sam se dosta opustio mi, na definiciju, puno veću razliku čini gubitak potkožne vode od gubitka sala.
Prošle godine sam filozofirao s različitim sistemima defke, od rezanja kalorija, do punjenja i pražnjenja svakih 10 dana, pa do punjenja i pražnjenja svaka 3 dana... previše muke i premalo ugljikohidrata. Jednostavno mislim da je najbitnije biti u konstantnom kcal deficitu i na kraju defke zadržati dobar bf barem mjesec dana jer se salo na sljedećoj masi onda vraća teže, a svaka sljedeća defka je brža i lakša.
Ovak, što se prehrane tiče, ove godine sam se držao najjednostavnije smjernice - jednostavno da budem u kcal deficitu samo pri P+UH obrocima. Masti što uleti kroz posni.
S defkom krenem tako da samo izbacim junk i tako radim 2-3 tjedna. Dakle i dalje jedem puno, ali nikakve slastice više nisu u igri. Takav start s defkom ima smisla ukoliko je masa bila dobro odrađena.
E onda je počelo polako rezanje kalorija - ovako odokativno. I kalorije sam rezao sve dok nisam došao na 150 grama UH dnevno. Ispod toga nisam išao. U zadnja dva mjeseca mi je 80% obroka bilo 100 grama raženog kruha (dvije šnite onog iz Lidla) i 250-300 grama posnog sira. Jedno vrijeme sam baš ludio za slatkim pa sam sav raženi zamijenio voćem. Tako da mi se dnevni unos UH znao svesti na 6-7 jabuka.
Uz sve to sam stalno jeo hrpu povrća, prvenstveno da napunim želudac nečim.
Pražnjenje/punjenje metodu sam ove godine skroz izbjegao i mislim da više nikad neću raditi po tom principu. Em nemam energije na treningu, em mi se punjenje uvijek svede na shitloading. Ovako sam fino pun energije, a i nemam potrebu za shitloadingom. Možda sam se dvaput na cijeloj defki preždero slatkog.
Također, taj ispražnjeni glikogen sam toliko želio izbjeći da bih, čim na treningu osjetim manjak snage (ukoliko bi se zaredalo par težih treninga za redom i glikogen bi se ispraznio), nakon treninga pojeo dva obroka bogata UH. Recimo 500 g tjestenine kroz dva obroka. To bi mi taman vratilo snagu i ne bih se ispraznio sljedećih par dana.
Također, kod cardia svake godine vidim da je ono što sam radio prošle godine bilo previše. Tako da mi je 90% cardia ove godine bilo hodanje do faksa i natrag (40 min u jednom smjeru). Skoro nikad na prazni želudac. Oko polovice defke sam počeo hodati i nakon teretane još 40 min. Tako da, ajde, kad zbrojiš je bilo sigurno sat i pol hodanja dnevno i trening u teretani više manje svaki dan. I jednom tjedno bih išao trčati s frendovima čisto da malo trčim.
Diuretike nisam nikakve koristio, imam dosta sreće da mi tijelo zadržava malo vode. S tim da pazim konstantno na omjer Na/K. Ne solim hranu osim onog nužnog i jedem puno povrća.
I ajde, zadnja dva tjedna defke su bila nešto radikalnija jer sam bio solo na moru i nisam se bavio ničime osim time da izbacim zadnje atome sala. Prehrana je bila ista, ali hodao sam sigurno 2-3 sata dnevno i odradio dva lagana fullbodyja (fullbody čisto zbog manjka prave teretane). Ali kažem, s tim sam možda izbacio 50-100 grama sala. I sad, nakon mjesec dana što sam se dosta opustio mi, na definiciju, puno veću razliku čini gubitak potkožne vode od gubitka sala.
Prošle godine sam filozofirao s različitim sistemima defke, od rezanja kalorija, do punjenja i pražnjenja svakih 10 dana, pa do punjenja i pražnjenja svaka 3 dana... previše muke i premalo ugljikohidrata. Jednostavno mislim da je najbitnije biti u konstantnom kcal deficitu i na kraju defke zadržati dobar bf barem mjesec dana jer se salo na sljedećoj masi onda vraća teže, a svaka sljedeća defka je brža i lakša.
Comment