Ova tema je namjenja razmjeni iskustava forumaša, o tome kako njihova bliža okolina prihvaća njihov način života, tj. posvećenost detaljiziranju plana prehrane i treniniranja.
Dobra - loša iskustva? Pohvale, podcijenjivanja, podsmijeh?
Mlađa populacija, kako roditelji reagiraju? Budući da neki o suplementima razmišljaju kao o čistoj kemiji i toksinima
Ja osobno..
U mojoj obitelji nikad se nije pazilo na pravilnu i zdravu prehranu, uvijek je neki junk bio u pitanju, još ko dijete starci su mi svašta davali za jesti, od brda pomfrita, sladoleda, suhomesnatih ili konzerviranih proizvoda, pohano, raznih grickalica kao međuobroke..da ne nabrajam dalje
Tek sad na faksu kad sam shvatio kako se loše osjećam općenito, ne samo fizički, već nisam bio zadovoljan izgledom, posjetio sam ovaj forum..i shvatio kako je vrijeme za promjenu.
I sad, osjećam se odlično..no opet sam po pritiskom.
Mene nitko ne podržava u tome što radim, iako ja jedem normalno, i izvršavam obaveze normalno.
A samo sam izbacio junk, više ne jedem masno ni slatko, regulirao sam unos hrane, i počeo sa treninzima, ne zbog BB, već zbog osjećaja koji mi pruža..
Teretanom se bavim minimalno, kad stignem, više se orijentiram na trčanje (HIIT i malo aerobnog srednjeg inteziteta) i vježbanje kod kuće sa vlastitom težinom tijela.
Za suplemente svima prešućujem jer imaju prevelike predrasude o tome, što me ne brine za njih, već što će njihovi potomci biti isti degenerici, i tako će se ova priča vrtjeti ukrug..
Moj stari je nekad trenirao nogomet, ali je prestao sa nekih 23-24 godine.. (to su bile 80.-e), i misli da zna sve. A zapravo ne zna ništa, jer njegov trening se svodio da trči, i trči, i trči.. Prežderava se svime, što mi se gadi..
Nema goreg kad za stolom zavali njušku u svinjska masna rebra, i sa onako masnim ustima meni pokušava objasniti kako ja nemam pojma što se treba jesti!
Evo, u svojoj obitelji sam postao izopćenik zbog svoje želje da nešto učinim iz svog tijela a ne da ga bombardiram sa svih strana.
Pa me zanima, kakva vi imate iskusta sa time? Pogotovo moji vršnjaci (imam 19 godina)..
Dal vam je itko (osim forumaša ili frendova iz gyma) rekao kako radite dobar posao i da tako samo nastavite dalje? Jer po meni, takve stvari mogu itekako pomoći u samopouzdanju.
Dal su u vašoj okolini također licemjerne osobe? itd...slobodno raspalite
Dobra - loša iskustva? Pohvale, podcijenjivanja, podsmijeh?
Mlađa populacija, kako roditelji reagiraju? Budući da neki o suplementima razmišljaju kao o čistoj kemiji i toksinima
Ja osobno..
U mojoj obitelji nikad se nije pazilo na pravilnu i zdravu prehranu, uvijek je neki junk bio u pitanju, još ko dijete starci su mi svašta davali za jesti, od brda pomfrita, sladoleda, suhomesnatih ili konzerviranih proizvoda, pohano, raznih grickalica kao međuobroke..da ne nabrajam dalje
Tek sad na faksu kad sam shvatio kako se loše osjećam općenito, ne samo fizički, već nisam bio zadovoljan izgledom, posjetio sam ovaj forum..i shvatio kako je vrijeme za promjenu.
I sad, osjećam se odlično..no opet sam po pritiskom.
Mene nitko ne podržava u tome što radim, iako ja jedem normalno, i izvršavam obaveze normalno.
A samo sam izbacio junk, više ne jedem masno ni slatko, regulirao sam unos hrane, i počeo sa treninzima, ne zbog BB, već zbog osjećaja koji mi pruža..
Teretanom se bavim minimalno, kad stignem, više se orijentiram na trčanje (HIIT i malo aerobnog srednjeg inteziteta) i vježbanje kod kuće sa vlastitom težinom tijela.
Za suplemente svima prešućujem jer imaju prevelike predrasude o tome, što me ne brine za njih, već što će njihovi potomci biti isti degenerici, i tako će se ova priča vrtjeti ukrug..
Moj stari je nekad trenirao nogomet, ali je prestao sa nekih 23-24 godine.. (to su bile 80.-e), i misli da zna sve. A zapravo ne zna ništa, jer njegov trening se svodio da trči, i trči, i trči.. Prežderava se svime, što mi se gadi..
Nema goreg kad za stolom zavali njušku u svinjska masna rebra, i sa onako masnim ustima meni pokušava objasniti kako ja nemam pojma što se treba jesti!
Evo, u svojoj obitelji sam postao izopćenik zbog svoje želje da nešto učinim iz svog tijela a ne da ga bombardiram sa svih strana.
Pa me zanima, kakva vi imate iskusta sa time? Pogotovo moji vršnjaci (imam 19 godina)..
Dal vam je itko (osim forumaša ili frendova iz gyma) rekao kako radite dobar posao i da tako samo nastavite dalje? Jer po meni, takve stvari mogu itekako pomoći u samopouzdanju.
Dal su u vašoj okolini također licemjerne osobe? itd...slobodno raspalite
Comment